StoryEditor
GLAVNI UREDNIK SVJETLA RIJEČI

Fra Janko Ćuro za Dnevnik.ba: Korizma je vrijeme ‘povratka sebi‘, jer samo takvi možemo prema drugom čovjeku

Gloria LujanovićPiše Gloria Lujanović  /  08.03.2022., 10:23h
Treba se prvo vratiti sebi, onom najboljem sebi, kako bi se takav mogao zaputiti drugom čovjeku. Božja ljubav i Njegovo otkupljenje nisu dar koji se zatvori i čuva, nego blagoslov koji se dijeli sa svakim čovjekom i sa svim stvorenim. U ovoj svakodnevnoj buci života, trebalo bi češće pronaći vremena za tišinu, za sabranost, za sabrano čitanje Biblije kako bismo mogli čuti i osjetiti Božji glas u sebi. Sklonimo ispred očiju s vremena na vrijeme piksele u malim i velikim ekranima kako bismo kraj sebe ugledali čovjeka, brata, sestru, bližnjeg, koji kao i mi trebaju ne samo lijepu riječ nego i konkretan čin. Korizma je pravo vrijeme za to, izjavio je za Dnevnik.ba fra Janko Ćuro, ravnatelj Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi i glavni urednik tog lista.

Korizma, vrijeme vjerničkog pokorničkog pripravljanja, za slavlje Uskrsa traje 40 dana jer je sam Krist toliko dana boravio i postio u pustinji prije javnog djelovanja.

Pročistimo vlastiti duh 

“Korizma započinje Čistom srijedom (Pepelnica) i traje do Velikog petka. Oba dana su strogo pokornička u kojima treba održavati post i nemrs a u ostalim danima taj vid pokore može se konkretizirati prema vlastitim mogućnostima i odlukama. Vrijeme korizme kršćane poziva na produbljivanje molitve kako zajedničke tako i osobne, na činjenje dobrih djela i iskazivanje milosrđa, na zdušno zauzimanje za siromašne, gladne i ljude u potrebi“, izjavio je fra Janko Ćuro i dodao kako tako i mi vlastite živote oslobađamo tereta sebičnosti, grijeha i zla i otvaramo za život u trajnoj blizini Uskrslog Krista.

“Rat je stvarnost koja čovjeka prati od samog postanka, zato je teško pronaći utjehu u riječima koje lijepo zvuče“

Rat je stvarnost koja prati čovjeka i svijet od samog postanka. I to „ratno“ stanje ljudskog duha nije nam dano odozgo ili s neke druge planete, nego smo ga mi sami kreirali, mi ga održavamo i mi ga prenosimo s koljena na koljeno. I zato je teško pronaći utjehu u riječima ili frazama koje samo lijepo zvuče. U ovim vremenima polumira i nemira, rata i zla trebamo si još jednom posvijestiti važnost neumornog zalaganja za mir, suživot i uključivost kako bismo buduće ratove sprječavali a ne liječili. Napose mi vjernici trebamo biti autentični i u ovaj svijet unositi Boga koji se čovjeku objavio kao ljubav, milosrđe i opraštanje. Ako to budemo živjeli i ako se tako budemo odnosili jedni s drugima, onda ćemo zatvoriti krug zla i širom otvoriti vrata miru i prosperitetu.

“No, to nije samo korizmeni nego cjeloživotni proces. Svako korizmeno odricanje je lijepo, poželjno pa i hvalevrijedno. Međutim, ako korizmu svedemo samo na odricanje, onda ćemo opet propustiti ono važno. Takvi smo mi ljudi. Uvijek raspoloženi za konformizam. Lakše nam je baviti se onim manje važnim, gotovo bih rekao kozmetičkim zahvatima vjerskoga umjesto da se potpuno pozabavimo našim najdubljim stremljenjima koji određuju naš cjelokupan život“, ističe ovaj bh. franjevac.

Vrijeme korizme je, dodaje, povlašteno vrijeme u kojem se potpuno trebamo posvetiti onom važnom: raščišćavanju, prokrčivanju i kalibraciji vlastitoga duha.

“Najvažnije bi bilo zaustaviti se na tren nad svojim životom i postaviti si teška, ali prevažna životna pitanja: Kojim putem idem? Što su mi životni prioriteti? Gdje sam u odnosu na Boga i u odnosu na svoga bližnjega? Jesam li davno vjeru stavio u funkciju autopilota i bezbrižno se bavim nekim drugim stvarima? Jesam li posjetitelj crkve ili sam živa Crkva Božja? Tko je središte i cilj moga života? To su pitanja na koja sebi trebamo iskreno odgovoriti, korigirati pogrešne pravce i tako si otvoriti put za smislom ispunjen život“, rekao je.

Budimo jedni drugima blagoslov, a ne teret 

Davno je već zapisano da nijedan čovjek nije otok, nastavlja fra Ćuro, i dodaje da smo svi povezani na ovaj ili onaj način, pa tako i upućeni jedni na druge.

“Uvijek trebamo birati da jedni drugima budemo blagoslov a ne teret. U ovom našem modernom i digitalnom vremenu trebamo se istinski zauzimati jedni za druge. Jer, senzibilizirati se za patnju drugog čovjeka uopće ne znači lajkati njegov status kao što je to danas uvriježeno. Imati senzibiliteta za patnju drugog čovjeka znači susresti njegovu patnju u sebi samome i tako mu adekvatno pomoći isplivati iz oluje života“, rekao je.

Krist je prihvatio križ i patnju upravo da nas spasi, objašnjava, da nas vrati sebi na čiju smo sliku stvoreni.

“Hrvati su kao narod prošli i mnogo teža vremena, pa će i ova“

Jedno je posve sigurno: nadu nikad ne bismo smjeli izgubiti! Ako smo istinski vjernici onda je nikad i ne možemo izgubiti. Jest situacija u BiH kompleksna pa i trenutno besperspektivna ali bolji dani neće doći sami od sebe niti nam ih netko sa strane može ovdje donijeti čemu  se najčešće nadamo. Mi trebamo sami sebi stvarati bolje sutra i zajednički raditi na tome. Od naše razjedinjenosti imaju samo koristi pojedinci u vladajućim strukturama i to u svim narodima u BiH. Zajedno možemo puno stvari promijeniti na bolje i tu je naša najveća politička, ekonomska i društvena snaga.

Zato smatram da usprkos poraznim demografskim činjenicama i zamagljenoj ekonomskoj budućnosti ipak ima budućnosti u BIH za sve narode pa tako i za Hrvate. Prošli smo mi kao narod mnogo teža vremena u svojoj višestoljetnoj povijesti pa ćemo tako i ova. Potrebno je samo da se okrenemo jedni drugima, da se ujedinimo i da pametno biramo.

“Tako se i mi moramo odnositi jedni prema drugima. Uz svoj svagdanji križ, ponekad dođe vrijeme kada trebamo ispružiti ruku i pomoći bližnjemu podići križ pod čijim je teretom pao“, dodaje.

Mnoge su se ideologije, dodaje, pa i one bezbožne pozivale na bratstvo ali ga nikad nisu implementirale.

Pokorničko vrijeme 

“Sjetimo se samo mračne komunističke prošlosti naše zemlje u kojoj je slogan 'bratstvo i jedinstvo' bio i ostao samo opijum za napaćene 'narode i narodnosti'. Iz perspektive vjere mi smo svi na zemlji na prvom mjestu Božja djeca. Ako nam takav stav bude polazišna točka, vrlo brzo ćemo izgraditi autentično bratstvo. Kako međusobno tako i ono sa svim stvorenim“, rekao je fra Janko.

Običaji u korizmeno vrijeme razlikovali su se u prošlosti od mjesta do mjesta, ali zajedničko im je, ističe, da je to vrijeme bilo u pravom smislu pokorničko.

“U obiteljima je zajednička molitva bila od krucijalne važnosti i ona je, možemo tako reći, okupljala i održavala obitelji. Post i djela milosrđa su bila itekako izražena i svakodnevno prakticirana, ne samo u vrijeme korizme nego cijele godine. Život jest bio jako težak ali je, prožet molitvom i vjerom, bio podnošljiv i vrijedan“, rekao je fra Janko Ćuro, glavni urednik Svjetla riječi, u razgovoru za Dnevnik.ba.

15. kolovoz 2022 06:11