Dražen Pavlović igra i u novoj, koprodukcijskoj predstavnik HNK Mostar i SARTR-a "Rechnitz - Anđeo uništenja", nastaloj prema drami austrijske nobelovke Elfriede Jelinek.
Predstava se bavi masakrom 200 Židova na prisilnom radu u dvorcu u Austriji tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, "Rechnitz“ nije kriminalistički komad, već je riječ o onome što je uslijedilo nakon samoga događaja, o recepciji i razumijevanju.
Redateljica predstave je Sabine Mitterecker, a igraju: Selma Alispahić, Jelena Kordić Kuret, Dženana Džanić, Sead Pandur i Dražen Pavlović. Scenografkinja predstave je Monika Močević, kostimografkinja Lena Samardžić, suradnica na pokretu Amila Terzimehić, korepetitorica Tijana Vignjević, a asistentice redateljice Nejra Babić i Rea Jugo. Producenti predstave su Aleš Kurt, Ishak Jalimam i Ivan Vukoja. Tekst su preveli Bojana Denić i ansambl predstave.
"Kreativnu svježinu donijela je suradnja HNK Mostar i SARTR-a"
Rad na svakoj predstavi, za Pavlovića, nosi sa sobom nešto novo i uzbudljivo, a u pripremi "Rechnitza" dodatnu kreativnu svježinu donijela je suradnja HNK Mostar i SARTR-a.
"Sve nas je vrlo vješto, profesionalno, ali bodro, veselo i umjetnički inspirativno na okupu držala redateljica Sabine Mitterecker.Jedan tehnički drugačiji pristup probama, koji nas je teretio samo onoliko koliko je bilo dovoljno da pružimo maksimum inspirativnog inputa, između ostalog mi je pokazao veličinu i spremnost redateljice, ne samo u radu s nama, glumački, na sceni, nego i u radu sa svim drugim suradnicama i suradnicima. Bili smo jedna ozbiljna, višejezična, razigrana družina", rekao je Pavlović.
Glumce i glumice, dodaje, često u razgovorima i ugovorima nazivaju 'izvođačima radova', što je, ističe Pavlović, 'očajno'.
"Rechnitz je priča o zataškavanju i izboličavanju istine o monstruoznosti ljudskog roda"
"Glasnici u ovoj predstavi svojevrsni 'Izvođači radova', iako se ni njima možda taj opis ne bi svidio. Skromno smatram da je Anđeo uništenja, spisateljice Jelinek Elfriede, kao spjev, i na kraju kao naše scensko uprizorenje, priča o skrivanju, iskrivljavanju, zataškavanju, ušminkavanju i izobličavanju gorke istine o monstruoznosti ljudskog roda", dodaje Pavlović.
Jedan od glasnika kaže:"Naš kraj će biti naš grob. To sam vam trebao poručiti, samo sam zaboravio od koga.", podsjeća Pavlović i dodaje da je ova rečenica ultimativna istina, činjenica koja svu našu monstruoznost jednih prema drugima relativizira.
Važno je, dodaje, da svaka žrtva nađe svoj mir, dobije svoje ime i prezime, da ju se ne negira, ne prešućuje jer je to jedino normalno, jedino ljudsko i jedino pravilno što se mora i treba uraditi.
"Tu ne treba velika pamet. Čovječanstvo se bavi neopisivim glupostima, dok se neminovno rušimo u propast. Šamaramo se floskulama o miru, smješkamo se jedni na druge, pričamo o nekoj budućnosti, a pojma nemamo što nam se dešava trenutno, sada, niti išta učimo iz onoga što je već bilo. Jedna velika hipokrizija. Malo ponižavajuća okolnost za najinteligentnije životinje na svijetu. Između ostalog, ova predstava i to poručuje", dodaje Pavlović.
Emotivnu snagu nalazi i crpi, ističe, na različite načine.
"Nekada je to neko jako, traumatično, privatno iskustvo, koje se usudim posuditi od samoga sebe, da bih pomogao liku kojeg igram, i time ga dodatno oživio. Nekada je to kombinacija svega tehnički naučenoga u školi, s iskustvom stečenim kroz dosadašnji rad", izjavio je.
U ovoj predstavi, sve je bilo već napisano, objašnjava, i kada smo uspjeli dešifrirati smisao rečenica koje je napisala Jelinek, unutrašnje emocionalno bogatstvo se javilo samo od sebe, a samim tim i bogat sadržaj glumačkih rješenja i pokrića.
"U mom slučaju nisu bila potrebna velika kopanja po sebi da bi se sve doživjelo, da bi se zaigrao i da bih shvatio što igram i kako treba da igram u ovoj predstavi. Odličan tekst, maksimalno spremna redateljica, fantastične kolege, i sve ostale suradnice/suradnici, pa to je san snova", izjavio je.
Pavlović za sebe voli reći da je 'leteći glumac', te da mu je tako uzbudljivo raditi.
"Tako najviše učim dok se krećem, dok se bavim sobom, upoznajem nove kreativne ljude, rastem i razvijam se. HNK Mostar mi to pruža već neko vrijeme, zahvalan sam i dajem sve od sebe da uzvratim zahvalnost", ističe.
Teatar gradi mostove među narodima, kulturama, jezicima
Svaka je nova premijera novi korak, dodaje, ka nečem boljem, novim opcijama, i u produkcijskom i umjetničkom smislu.
"Na jednoj umjetničkoj razini stvaranja, bitna je ova predstava, jer bez te umjetničke crte, produkcija gubi svaki smisao, i postaje sama sebi svrha. To onda više nije teatar, to je industrijsko/tehnička proizvodnja. To nije dobro, mi nismo tvornica peleta ili koka nosilja. Mi imamo jednu odličnu predstavu, koju vrijedi pogledati, i zapitati se", dodaje.
U izgradnji mostova među narodima, kulturama i jezicima, kazalište može puno učiti, ističe Pavlović, a suradnja između Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i Sarajevskog ratnog teatra to i dokazuje.
"Upravo ona je jedan lijep most, jak, stabilan, s pokrićem da traje i da pokaže da se može, da nešto vrijedi i da je bitno", rekao je Dražen Pavlović, glumac HNK Mostar u razgovoru za Dnevnik.ba.
Dnevnik.ba