Što Božić i blagdan Isusovog rođenja katolicima treba značiti? Je li se značaj tog blagdana izgubio u komercijalizaciji?
Svaki katolik bi trebao vjerovati, kada govorimo o Isusovom rođenju, upravo ono što moli u Apostolskom vjerovanju: „rođen od Djevice Marije“ ili u Nicejskom - Carigradskom vjerovanju: „Rođenog od Oca prije svih vjekova,…. Rođena, ne stvorena“. Ovo bi trebala biti osnova vjere svakog katolika kada govorimo o Isusovom rođenju. Ako želimo razumjeti Isusovo rođenje i njegov značaj, onda bi možda trebali zastati na par trenutaka Isusovog rođenja kako bismo bolje shvatili poruku njegova dolaska.
Isus se rađa od djevice Marije, rađa se od one koju je Bogu očuvao od svakoga grijeha kako bi bila dostojna roditi Sina Božjega. Nije ovo lijepa priča ovo je istina. Bog se utjelovio ondje gdje grijeha nema, Bog se rađa ondje gdje grijeha nema, Bog čeka ondje gdje postoji grijeh kako bi nam oprostio, dao nam jedan novi život, izveo nas iz mraka grijeha i podario svjetlo svoje ljubavi i milosti, te se tako rodio i u mome i u tvome srcu.
Isus se rađa u obitelji. Kako je naš Bog velik Bog, On svojim rođenjem u obitelji Marije i Josipa želi zapravo reći koliko je važna svaka obitelj na ovoj zemlji. Želi svojim rođenjem naglasiti da je obitelj koja živi i surađue s Bogom izvor života, a Isus je put, istina i život. Bog je svojim rođenjem u obitelji posvetio svaku našu obitelj, svakog muža i ženu, svako dijete u obitelji. Nitko stoga, nema pravo razarati ni svoju ni tuđu obitelj, ni jedan čovjek niti ljudski zakon nema pravo razoriti ili onako kako njemu odgovara definirati što je obitelj. Imajmo ovo na pameti i u svome srcu, Bog je rođen u obitelji upravo kao i ja i ti, mogao je doći na mali milijun načina kako bi nas otkupio ali izabrao je upravo ovaj da bi nam pokazao kolika je svetinja svaka naša obitelj. Stoga, čuvajmo tu našu svetinju koju je svojim rođenjem posvetio sam Isus Krist.
Isus se rađa u štalici i među pastirima. Nama je to bili mi katolici ili ne pomalo nestvarno. Nestvarno nam je da se Bog rađa u štali u kojoj je hladno i koja prokišnjava, na slami koja je neudobna i koja bode, među pastirima koji su bili sluge i u najmu i do kojih gospodari i veliki ljudi nisu nešto posebno držali. Zašto se nije rodio u dvorcu, u mekom krevetu, među svitom ljudskim očima gledano velikih, časnih i uglednih ljudi? Odgovor je veoma jednostavan, Božja logika nije ljudska logika. Bog želi naglasiti da dolazi kao kralj malenih, odbačenih, ugroženih, poniženih. Nama nestvarna logika Božjeg rođenja i dolaska na ovaj svijet ali to je Božić, to je Kristovo rođenje, rođenje koje svjedoči da je sve zemaljsko prolazno, a nebesko vječno i ljudima neophodno. I danas je mnogima Božić okititi bor, ukrasiti žaruljama svoje domove, potrošiti tisuće i tisuće novaca na skupocjene ukrase i darove, a ne dožive Božić u svome srcu ili što je još gore osjećaju se razočaranima, depresivnima, ne vide druge i one potrebite. Takvi su ljudi upravo oni koji su se spremali na rođenje Mesije, rođenje Sina Božjega i bili time opčarani ali mu svejedno nisu otvorili vrata da se rodi u njihovom domu, u njihovom srcu. Možemo ukrašavati za Božić što god hoćemo ali sve nam je to beskorisno ako se Bog ne rodi i donese mir u našem siromašnom srcu. Bespotrebno je stotine žaruljica ako ne dopustimo Bogu da osvijetli tamu našega srca.
Kako se treba pripremati za Božić?
Župljani naše župe Presvetoga Trojstva Blagaj – Buna kao i većina katolika našeg naroda za Božić se pripravljaju kroz slavljenje svetih Misa zornica i kroz svetu Ispovijed. Simboličnim ranim ustajanjem kao jednim vidom pokore i slavljenjem svetih Misa zornica prikazujemo i iščekujemo zapravo da smo spremni na ponovni dolazak Isusa Krista. Sveta Ispovijed je sakrament Božje ljubavi prema nama u kojem se iskreno kajemo za sve svoje grijehe koje nam dragi Bog oprašta. To je najljepša priprava za Božić ali i za svaki dan u našem životu. Ispovijed nije kako često mi mislimo neka Božja sudnica u kojoj nam Bog po rukama svećenika presuđuje za naše grijehe nego je ispovijed radosni susret čovjeka i njegovog Boga, stvorenja i njegova stvoritelja, ispovijed je radostan susret gdje se ja kao grešan čovjek želim pomiriti sa svojim Bogom, Bogom koji prema meni kao njegovom stvorenju ima neizmjerno puno ljubavi i milosrđa. Da Bog ima ljubavi i milosrđa prema nama vidljivo je i iz samog njegovog rođenja i dolaska među nas, da nas otkupi i privede u svoje nebesko kraljevstvo.
Što su ključne poruke za Božić kojima možete dati vjernicima?
Ima puno poruka koje bi volio uputiti za Božić ali mislim da je najbitnija ta da dopustimo Isusu Kristu da se rodi u našem srcu, u našem životu, u našoj duši. Mi smo ljudi često takvi da volimo šokantne, uočljive, srceparajuće poruke ali Isus se rodio u jednostavnosti, živio je jednostavno pa zbog toga mislim da je ovo najjednostavnija poruka za Božić: „Otvorimo svoja srca da se Krist, mali Bog, Božić, rodi u svakom našem srcu, u jaslicama jednostavnog, skromnog ljudskog srca“.
Kakvu pouku možemo izvući iz Isusovog života?
Cijeli život Isusa Krista i svaki trenutak Isusa Krista koji je opisan u Svetom Pismu od rođenja do njegovog uzašašća na nebo, je posebna pouka. Svaki trenutak Isusovog djelovanja, njegovoga naučavanja, prepun je pouka u kojima se svaki čovjek, ne samo kršćanin, ne samo katolik može pronaći i ne samo pronaći nego po njima i živjeti. Isus je tako jednostavan i velik, skroman i raskošan, siromašan i bogat, blag i pravedan, čovjek i Bog. On je onaj koji je došao da plače sa zaplakanima, raduje se s radosnima, On je onaj koji kaže da nas ne treba zanositi ono što je visoko nego ono što je ponizno. To je pouka Isusa Krista: „Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“, u sve dane On je s nama. Neka i ovoga Božića i svakog dana našeg ovozemaljskog života i onoga nadamo se i u vječnosti Krist bude s nama i u našem životu.
Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo, vama i vašim čitateljima!
Dnevnik.ba