Kada ćete predstaviti novi roman?
Roman bi trebao izaći krajem 2022. godine. Inače nije običaj postavljati rokove, ali ja volim raditi to. Pomaže mi u organizaciji i koncentraciji, kao i svim drugim stvarima koje su pod mojom kontrolom. Naravno, uvijek se može dogoditi neki nepredviđeni problem, ali ne može čovjek time razbijati glavu.
Kome je roman namijenjen?
Svima koji vole pisanu riječ, napete i originalne radnje, rekao bih. Osobno su mi ljudi mojih godina najdraža publika jer su dosta oštriji i iskreniji, ali neopisivo mi je drago kada čujem da netko tko je stariji od mene pohvali moj rad. Ništa ne bih mijenjao za te komentare.
Što će biti radnja romana? Postoji li skrivena poruka u novom romanu?
Detalji o romanu će morati još sačekati, sve u svoje vrijeme. Sretan sam što sam konačno mogao objaviti naslov romana, Umrijet ćeš na jesen, i jedva čekam otkriti još i više. Drugi roman će biti sljedeći korak.
Znamo da ste za vrijeme studija predstavili svoj prvi roman Izabrani, kako ste uspjeli uskladiti fakultetske obveze i pisanje romana?
Često me to pitaju, ali nije bilo teško kao što se ljudima čini. Kada čovjek radi ono što voli, odmah sve ide malo lakše. To je već poznati trik. Dogodi se ponekad da se tu stvori čitava zbrka, ali sve je to normalno. Kako dođe tako i prođe.
Za vrijeme studija dobili ste dekanovu i rektorovu nagradu, što ove nagrade znače za Vas?
Obje nagrade su mi jednako drage i važne, zaista. Moram priznati da sam na diplomskom studiju maštao o tome da studiranje završim s obje nagrade u rukama. Drago mi je da se to ostvarilo. Zauvijek ću biti zahvalan na tome.
Kako ste se osjećali kada ste prvi put izašli pred publiku predstaviti svoj roman?
Fantastično. Obožavam javne nastupe i obožavam publiku. Sjećam se da je sva trema nestala kada sam vidio punu dvoranu. Čak mi ne bi bio problem izaći pred publiku nespreman i odraditi posao kako treba, ali ipak ne radim to, perfekcionista sam i volim da je sve kako treba. Do promocije prvog romana nisam ni bio svjestan koliko mi zadovoljstvo to pruža.
Imate li uzora u pisanju romana? Koje romane Vi osobno čitate?
Uzora nemam, ali mogao bih nabrojati milijun mladih ljudi čije pisanje volim. Mislim da je to nekako i zdravija opcija – poštovati tuđe i raditi svoje. Ljudi se često znaju pogubiti u tom svijetu uzora i krenu uspoređivati, a tu stvari znaju krenuti niz brdo.
Tko Vam je podrška u životu, pogotovo u danima kada treba izaći roman?
Obitelj i prijatelji ponajviše, ali moram priznati da me komentari ljudi koji me ne poznaju najviše pokrenu. Često dobijem poruke podrške preko društvenih mreža. To je najbolji osjećaj. Imam popis ljudi koji su kupili knjigu ili pomogli u promociji i slično. Zahvalan sam svima i ne želim zaboraviti niti jednu osobu koja je uradila takvo nešto.
Koliko Vam je vremena potrebno da napišete roman?
Ne može se to baš reći. Neki su dani za pisanja, neki nisu. Neke su rečenice dobre, neke nisu. Ideje isto tako. Kada krenem pisati nadam se najboljem, a ako vidim da ne ide – onda taj dan ni ne radim.
Koliko je važan stil pisanja za roman?
Najvažniji. To je kao potpis i mora biti autentičan i neponovljiv.
Može li se živjeti od pisanja romana i knjiga?
Od pisanja se može živjeti. Kada se odlučite za pisanje samo knjiga to je već dosta teško pitanje. Neki žive od toga, neki ne. Valjda ovisi koliko ste dobri, kao i u svakom drugom poslu.
Pisali ste prije poeziju i pjesme na društvenim mrežama planirate li nastaviti pisati?
Poezija će također sačekati jer trenutno nisam raspoložen za nju. Pišem tekstove na melodije, ali poeziji se još uvijek nisam vratio, iako je volim. Karijera tekstopisca je nešto čemu težim i imam veliku volju i želju. Vidjet ćemo kako će se to odvijati.
Koji je Vaš savjet mladima koji se odluče pisati romane?
Da se uvijek trude unijeti svježinu i nešto novo. To je jedini način za isticanje.
Koji je Vaš životni moto?
Sve je relativno.
Dnevnik.ba