Lola je rođena 1913. u brazilskoj državi Minas Gerais. U dobi od 16 godina pala je s drveta te ostala paraplegična tj. imala je potpunu oduzetost donjih udova. Osim toga, i cijelo tijelo joj se „izmijenilo“ te više nije osjećala ni glad ni žeđ ni potrebu za snom. „Nijedan lijek nije davao učinka“, kazao je brazilski svećenik Gabriel Vila Verde, koji je nedavno Lolinu priču podijelio na društvenim mrežema.
Floripes de Jesús počela se hraniti samo posvećenom hostijom na dan. Proživjela je tako 60 godina te je uz to znala ležati u krevetu bez madraca kao oblik svoje pokore.
Vjera u svetost ove laikinje rasla je, a tisuće hodočasnika dolazile su je vidjeti u njezinu domu, dodao je svećenik. Zapravo, „knjiga potpisa posjetitelja iz 1950-ih zabilježila je da ju je u samo mjesec dana posjetilo 32 980 ljudi“. A Lola bi svima koji bi je došli vidjeti uputila isti zahtjev: „Idite na ispovijed, pričestite se i obavite pobožnost prvog petka u čast Presvetog Srca Isusova.“
Kad je nadbiskup Helvécio Gomes de Oliveira iz Mariana zamolio Lolu da prestane primati posjetitelje i da „živi život u tišini i privatnosti“, poslušala je.
„Biskup je dopustio da Presveti Sakrament bude izložen u Lolinoj sobi, gdje su se također održavale mise jednom tjedno. Svakodnevnu pričest pružali su službenici laici“, rekao je Vila Verde te naglasio da je Floripes de Jesús svoj život posvetila molitvi za svećenike i širenju pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu. Bila je poznata po izreci: „Tko me želi potražiti, naći će me u Srcu Isusovu.“
Lola je preminula u travnju 1999., a na njezinu se ukopu okupilo 22 svećenika i oko 12 000 vjernika. Sveta Stolica ju je službenicom Božjom proglasila 2005, piše nedjelja.ba.
Dnevnik.ba