Porast temperature u Rusiji u proteklih 100 godina bio je 1,5 do 2 puta veći od ukupnoga globalnog zagrijavanja. Posebno su pogođeni Sibir i Arktička Rusija. U sjeni pandemije, nezapaženo je prošla vijest da je tijekom toplinskog vala u Sibiru prvi put zabilježeno rekordnih 38 stupnjeva.
Krater Batagajka u ruskoj republici Jakutiji, na Sjeveroistoku Sibira, dug je kilometar, a na mjestima i do 100 metara dubok. Najveći je na svijetu krater permafrosta, sloja zemlje koji je smrznut tisućama godina, a dublji talozi čak i više od 200.000 godina.
Nikolaj Stepanov, inspektor jakutskog Ministarstva ekologije, ondje je uočio kost pradavnog mamuta koji je živio u razdoblju holocena, vjerojatno prije nekoliko tisuća godina.
Prije nekoliko godina permafrost se u krateru počeo topiti. Slične pojave događaju se diljem polarne kape, npr. 2300 km zapadnije na poluotoku Jamal. Istovremeno, proces otapanja Zemljine površine počeo je u Sibiru razarati ljudska naselja.
Najveća država svijeta, Ruska Federacija, prostire se na čak devetini ukupnog zemaljskog kopna. Gotovo trećinu te površine čini permafrost. Smrznuto tlo mjestimice je duboko do kilometar i pol. Na permafrostu su izgrađeni i neki veliki gradovi, poput Jakutska u kojem živi oko 300.000 ljudi. Statika građevina ozbiljno je narušena.
Diljem polarnog i subpolarnog kruga ugrožene su infrastrukture 1200 gradova, zatim 3.4 tisuće kilometara plinovoda i naftovoda za koje se kaže da su krvotok ruske ekonomije. Propadaju i željeznice te autoceste.
Georgij Istigičev, istraživač s Tomskog državnog sveučilišta, kaže da tlo ispod sloja ceste postaje nestabilno.
- Smrznuta zemlja je tvrda. Poslije otapanja tlo se puni vodom, postaje žitko i neravno. Kad kamioni idu po cesti, stvaraju pritisak na ploče koje su temelj autoceste i te ploče počinju pucati, dodao je.
Sve navedeno samo je geološki aspekt problema. Tu je atmosferski: pored tijela i kostura prethistorijskih životinja, ostaci negdašnje flore i faune danas su masa ugljika. Zbog procesa u topljenju permafrosta taj ugljik odlazi u atmosferu kao dio ugljičnog monoksida i metana.
Prema udjelu u globalnom zagađenju zraka, topljenje sjevernog permafrosta već sada se uspoređuje s cjelokupnim zagađenjem koje emitira Kina. Osim polarnog kruga, umjereni pojas Euroazije navodno se zagrijava dva i pol puta brže od prosjeka Zemlje. Sibirske zime više nisu kao iz vremena Doktora Živaga. Postaju sve sličnije srednjoeuropskima prije globalnog zatopljenja.
Projekcije budućnosti Sibira nisu jednoznačne. Prva, katastrofična, potkrijepljena je masovnim požarima te humanitarnim i ekološkim havarijama koje su kombinacija klimatskih promjena i zapuštenosti infrastrukture. Po tom scenariju, iz ionako iznimno rijetko naseljenog kraja ljudi bi mogli nastaviti odlaziti. No prema drugoj projekciji, područja koja su još uvijek sinonim za surovu hladnoću do 2080. mogla bi imati stabilnu umjerenu klimum za razliku od nekih južnijih predjela Zemlje. Migracijski trendovi trenutno su takvi da Sibir napuštaju Rusi, a zasad polako, pristižu Kinezi, piše HRT.
Dnevnik.ba