Nakon majke katolkinje, koja otvoreno govori o vjeri, sada to može reći i njezina kći. U zanimljivu intervjuu razgovarale su o Sofijinu preobraćenju, njezinoj prošlosti, trenutku kada je Bog ušao u njezin život te o tome kako živi sada kada voli Krista. Sofia je doživjela potpuno preobraćenje u Međugorju kada je prolazila kroz vrlo teško životno razdoblje, a za to je najviše zaslužan njezin prijatelj koji je mjesecima inzistirao da ode na hodočašće koje joj je naposljetku promijenilo život.
- Nisam željela ići jer sam tada prolazila kroz loše razdoblje u životu, razvodila sam se. To je bio razlog zbog kojeg sam se udaljila od vjere, bila sam vrlo gnjevna - ispričala je Sofia.
Usred kaosa s poslom, rastavom i malom djecom, Sofijin je prijatelj inzistirao na hodočašću, no ona je odbijala.
- Imam djecu, pacijente, moram ići na kongres, a osim toga, danas je Majčin dan i razvodim se - govorila je.
- Djevica te zove - rekao joj je prijatelj.
- Nisam znala što odgovoriti pa sam mu rekla da ću ići - rekla je.
No, i dalje je bila ljutita. Na kraju se sve posložilo za putovanje. Djeca nisu bila problem, raspored na poslu se ispraznio, no ona i dalje nije bila sretna, čak ni kad je stigla u Međugorje. Prvi trenuci nisu bili jednostavni. Kada su stigli, otišli su na misu i klanjanje.
- Bijesna sam izašla iz crkve, otišla u krevet bez večere - ispričala je.
No, sljedeći je dan bio početak njezina novog života. Počeo je povijesnim razgledavanjem Međugorja, a zatim je došlo vrijeme za Brdo ukazanja. Popela se moleći krunicu, svaka je osoba molila po otajstvo. Kada su izmolili peto otajstvo, prijatelj joj je pružio krunicu i nije znala kako odbiti.
- Molila sam i počela plakati, nisam se mogla zaustaviti. Od tog me trenutka preplavio mir. Nestao je gnjev i ostalo je samo olakšanje - priča Sofia.
Kaže da joj se velika promjena u životu dogodila poslije u Madridu, gdje je morala održavati spokojnost. Svećenik ih je tijekom križnog puta upozorio o povratku u svakodnevicu jer je na hodočašću jednostavno održavati stanje mira, no jednom kad se vratiš u Madrid i na semaforu naiđeš na crveno svjetlo, vrlo lako izgubiš taj mir.
- To mi je puno pomoglo. Svakog puta kada bih vidjela crveno svjetlo na semaforu, sjetila bih se Boga - rekla je i objasnila da - jednom kad pronađeš molitvu, u tebi se stvara čežnja i počneš voljeti i moliti sve više. U Međugorju sam naučila kolika je moć molitve - kaže Sofia.
Njezin se život, priznaje, promijenio. Prije hodočašća cijenila je samo ono “opipljivo”. Sada je shvatila da je On uvijek bio tu, spreman pomoći joj.
- Kada vidiš da Bog postoji, da je tu i da se možeš osloniti na Njega, stres i tjeskoba nestanu. Možeš biti u kaosu i imati puno posla, no nećeš se s tim nositi pod stresom jer On više ne upravlja tobom - tvrdi.
Kao liječnica i voditeljica klinike podržava citat L. Pasteura:
“Malo znanosti udaljava nas od Boga, mnogo znanosti nas vraća Bogu”. Smatra da “što si bliži znanosti, bliži si Bogu” i sigurna je da u medicini, gdje se svakodnevno svjedoči patnji, “kada osoba upozna Boga, ta patnja nestaje. Kada je Bog uz tebe, pomaže ti da patnja i bol iščeznu. Možeš osjetiti Njegovu ruku”.
Dnevnik.ba