Article_Top_970x250

Trideset godina od pada Berlinskog zida

1989.-2019.

Trideset godina od pada Berlinskog zida

stu 09, 2019
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Pixabay

Diljem Njemačke danas se obilježava 30. godišnjica rušenja Berlinskog zida, događaja koji je prethodio ujedinjenju Njemačke. Središnja svečanost na kojoj će, u prisustvu predsjednika Poljske, Slovačke, Češke i Mađarske, govoriti njemačka kancelarka Angela Merkel i predsjednik Frank-Walter Steinmeier, bit će održana u Berlinu.

Nakon kapitulacije nacističke Njemačke, ovu zemlju i njen glavni grad saveznici su podijelili na četiri okupacijske zone – američku, britansku, francusku i sovjetsku. Njemačke regije koje su tada pale pod kontrolu SAD-a, Velike Britanije i Francuske ujedinile su se u svibnju 1949, čime je formirana Savezna Republika Njemačka, odnosno Zapadna Njemačka.

Od sovjetskog sektora 7. listopada 1949. formirana je Njemačka Demokratska Republika (DDR) poznatija i kao Istočna Njemačka. Za glavni grad Zapadne Njemačke odabran je Bonn, a Istočne Berlin.

Zapadna Njemačka se, uz podršku zemalja saveznika, u narednom periodu razvijala u kontekstu slobodne tržišne ekonomije i demokratske strukture.

S druge strane, nerazvijanje Istočne Njemačke, čije su se ekonomija i politička struktura temeljile na sovjetskom socijalističkom sustavu, rezultiralo je bježanjem desetaka tisuća stanovnika prema znatno prosperitetnijoj Zapadnoj Njemačkoj.

Gradnja zida počela je 1961. godine

Najpovoljnije mjesto za prelazak u Zapadnu Njemačku bio je grad Berlin. Pretpostavlja se da je u periodu od 1949. do 1961. godine iz Istočne u Zapadnu Njemačku prebjeglo više od tri milijuna ljudi, među kojima značajan broj obrazovanih i kvalificiranih mladih ljudi.

Kako bi zaustavila masovni bijeg u zapadni dio, Istočna Njemačka je 12. kolovoza 1961. godine tajno donijela odluku da se granica u Berlinu zatvori. Sutradan, 13. kolovoza, istočnonjemačka vojska zatvorila je bodljikavom žicom područje pod sovjetskom kontrolom, no to nije spriječilo prelaske.

Odlukom komunističkog režima, kako bi se spriječio odlazak istočnih Nijemaca, u noći 17. kolovoza 1961 počela je gradnja Berlinskog zida, visine 3,6 metara, koji će kasnije biti nazvan “zidom srama”.

Izgradnja, održavanje i nadziranje zida i širokog “pojasa smrti” uz njega, građevine koja je u završnoj fazi bila dugačka oko 160 kilometara, bilo je vrlo skupo, te je predstavljalo znatan teret za istočnonjemačku ekonomiju. Kroz sami grad Berlin prolazila su 44 kilometra zida.

Između istočnog i zapadnog Berlina formirano je osam graničnih prijelaza. Checkpoint Charlie je bio jedan od najpoznatijih graničnih prijelaza između istočnog i zapadnog Berlina između 1945. i 1990.

Stotine tisuća prosvjednika rušilo je najpoznatiji hladnoratovski simbol

U rujnu 1989. godine su izbile demonstracije diljem Istočne Njemačke. U početku su demonstranti bili uglavnom ljudi koji su željeli emigrirati na Zapad, te su uzvikivali parolu “Wir wollen raus” (Želimo van). Demonstracije su potrajale i postajale sve masovnijima. Njihov vrhunac bio je 4. studenog, kada se oko pola milijuna prosvjednika okupilo na trgu Alexanderplatz u Istočnom Berlinu.

Već 9. studenog 1989. godine su ljudi samoinicijativno počeli fizički razbijati dijelove zida, a 13. studenog je istočnonjemačka vojska počela sa organiziranim uklanjanjem nekih njegovih dijelova. Državljanima DDR-a je bilo odmah omogućeno prijeći iz istočnog u zapadni Berlin, međutim pogranična služba do 23. studenog 1989. godine ograničavala je ulazak zapadnonjemačkim državljanima u istočni dio grada. Službeno ujedinjenje Njemačke je nastupilo 3. listopada 1990. godine.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250