Evo svjedočanstva Drage Stanića o tom danu (pripadnik Studenstske bojne koja je branila Kupres):
” Svanuo je taj 10. travnja. Bili smo na položajima. Vrijeme se pogoršavalo, počeo je padati snijeg. Iz pravca Kupresa smo ugledali kolonu tenkova. Naši su! – govorili smo i tomu se nadali. Sve dok iz prvoga tenka nije suknuo plamen i ta granata je raznijela jedan od bagera koji su utvrđivali naše položaje kod benzinske crpke u Kupreškome polju.
Tada je nastao pakao! Stotine granata je padalo po našim položajima. Tenkovi su uništili i benzinsku crpku i sva vozila dolje i naše pripadnike koji su iz pravca Šujice i Tomislavgrada pokušavali doći u pomoć te Vukovarce koji su na tome dijelu bojišnice izginuli (među njima su bili i sin Blage Zadre, Robert te heroj Andrija Marić i još mnogo hrabrih junaka koji nakon pakla Vukovara nisu preživjeli pakao Kupresa).
Nedugo zatim smo dobili zapovijed o povlačenju prema Hotelu Adra Ski. U tome granatiranju, pri povlačenju, već smo imali četvoricu mrtvih. Uspjeli smo se nekako dokopati hotela. Međutim, u tome trenutku su tenkovi iz Kupreškoga polja, s ceste, počeli granatirati i hotel.
Izvukli smo se kroz podrumske prozore i ušli šumu i na neki način pokušali bježati, što dalje i brže.” Kasnije su pripadnici Studentske bojne lutali šumama (planinom Cincar), a neki od njih u zasjedama su ubijeni, neki zarobljeni i odvedeni u kninski zatvor gdje su mučeni i ubijani dok se nekolicina ipak uspjela spasiti i spojiti s pripadnicima HVO-a iz Livna
Bila je to sudbina većine branitelja Kupresa. Tako je primjerice u borbama na Kupresu u protuoklopnoj skupini iz sastava 5. (Svehrvatske udarne) bojne 4.gardijske brigade “Pauci” preživio samo jedan pripadnik. (ta bojna bila je raspoređena na obrani Livna-sektor Korićina), prenosi Dogodilo se.com
Dnevnik.ba