Tko će biti glavna svemirska sila, odgovor pokušava pronaći britanski The Guardian
Geopolitika.news prenosi dio zanimljivog članka britanskog medija koji se u uvodnom dijelu najprije referira na kineske uspjehe u svemirskim pothvatima, što uključuje novu kinesku svemirsku postaju i njezin glavni modul Tiangong (u prijevodu Nebeska ploča), pokrenut u travnju ove godine, kao i uspješno slijetanje i istraživanje kineskog rovera Zhurong na Marasu koje je uslijedilo u svibnju. Taj rover traži tragove života na tom Zemlji najbližem planetu.
Kina je tek druga zemlja nakon Sjedinjenih Država čiji je rover sletio na Mars. Frenetična dinamika nedavno pokrenutog kineskog programa Nacionalne svemirske uprave (CNSA) podsjeća na hladni rat, kada su Moskva i Washington bile suparničke velesile koje su se borile poslati prvog čovjeka u svemir i sletjeti na Mjesec, navodi medij.
Prošlo je pola stoljeća, svemirski je prostor postao dostupan, sve gušće „naseljen“ i manje povezan s ideologijom. Svemirske programe provode 72 zemlje, uključno Indiju, Brazil, Japan, Kanadu, Južnu Koreju i Ujedinjene Arapske Emirate, a aktivna je i Europska svemirska agencija, dok je Velika Britanija na drugom mjestu u svijetu nakon Sjedinjenih Država prema broju privatnih svemirskih projekata.
The Guardian ukazuje na sve veću važnost privatnih projekata i „ekspedicija“ u svemirski prostor, pa podsjeća na svemirsku letjelicu tvrtke SpaceX Elona Muska, koja je više je puta letjela do Međunarodne svemirske postaje (ISS) i na njegove druge uspjehe u tom sektoru.
Usprkos tome, napetosti na Zemlji i dalje se odražavaju u svemiru, tvrdi Mark Hilborne, predavač na Odjelu za obrambene studije na King’s Collegeu u Londonu. Sve je tamo dozvoljeno: “Upravljanje svemirom pomalo je zbunjujući i nejasan proces. Zakona je malo i vrlo su stari. Nisu napisani za rudarenje asteroida ili za vrijeme kada tvrtke dominiraju (nad državom, op.a.) ”
Najveća prijetnja, navodi dalje medij, američkoj nadmoći u svemiru ne dolazi iz Rusije koja je poslala prvog čovjeka u svemir i lansirala prvi satelit, već iz Kine. Kongres je još 2011. zabranio američkim znanstvenicima suradnju s Pekingom. Tajkonautima (kineski astronauti) je zabranjen posjet ISS-u koji je u posljednjih 20 godina bio domaćin astronautima iz 19 zemalja. Budućnost ISS-a nakon 2028. godine ostaje neizvjesna ali je moguće da zbog sve veće konkurencije iz Kine rad na postaji bude proširen.
Američka nacionalna obavještajna služba (DNI) Kinu je nazvala “gotovo jednakim konkurentom” koji želi postići globalnu moć i koja nastoji premašiti američke svemirske sposobnosti kako bi stekao vojne, ekonomske i reputacijske prednosti.
Kada Kina sljedeće godine dovrši izgradnju svemirske stanice Tiangong, vjerojatno će pozvati inozemne astronaute da sudjeluju u budućim misijama. Jedan je cilj stvoriti nove saveze meke moći. U Pekingu kažu da je interes drugih zemalja ogroman. Stvaranje postaje u niskoj Zemljinoj orbiti dio je ambiciozne strategije razvoja u svemiru – nešto poput Inicijative jedan pojas jedan put na Zemlji.
Britanski medij zaključuje kako većina analitičara ipak vjeruje da će Sjedinjene Države ostati glavna svjetska sila zahvaljujući svom inovativnom privatnom sektoru. Kineski vladin program u sovjetskom stilu izgleda manje fleksibilan. Usprkos ambicioznom ritmu i milijardama koje je Peking uložio, nejasno je kada će astronauti ponovno letjeti na Mjesec. Hoće li ti ljudi biti Amerikanci ili Kinezi? Ili iz treće zemlje, pita se medij, ali i dodaje kako je moguće da prva osoba koja ponovno poleti na Mjesec ne predstavlja niti jednu zemlju. Vjerojatnije je da će, umjesto državnog stijega u rukama, ti ljudi „izroniti iz lunarnog odmorišta noseći svemirska odijela s logotipom SpaceX“.
Dnevnik.ba