Puno je puta ispričana priča o počecima košarkaške karijere Bojana Bogdanovića. Ukaratko, u Mostaru se sportom bavio kao nogometaš, nakon čega je prešao na košarku, a danas je vrhunski NBA igrač...
Na prvoj službenoj utakmici HKK Zrinjski, odigranoj u Dubrovniku, Bojanov otac Mario Bogdanović zabio je prve koševe za mostarski klub. Ta se utakmica odigrala burne 1992. godine. Tada su Bogdanović stariji, a i ostali košarkaši Zrinjskog vjerojatno sanjali neka bolja vremena, ali i pravu sportsku dvoranu kakvu grad na Neretvi i ljubitelji sporta sanjaju više od 30 godina, piše Večernji list BiH.
Pitanje je hoće li ta priča u idućih 30 godina dobiti sretan završetak... Bojanov otac vjerojatno je zaslužan što se njegov sin ipak odlučio za košarku, a da je to bio pravi potez, pokazuje činjenica kako bi Bojan 6. srpnja službeno trebao staviti potpis na ugovor s Utah Jazzom.
Od tog trenutka postat će najplaćeniji hrvatski sportaš u povijesti, a zato je njegov sportski uspjeh tim i veće čudo ako se zna u kakvom je gradu potekao.
Mostar je kroz povijest dao nekoliko vrhunskih košarkaša, ali grad na Neretvi i nije imao zapaženu klupsku košarku. Zrinjski je tek prošle godine osvojio prvi naslov prvaka BiH. Jednostavno, za sustavni košarkaški uspjeh u Mostaru nema uvjeta.
Uspjeh Bogdanovića time je i veći ako se zna u kakvim je uvjetima igrački stasao. Prvu seniorsku sezonu igrao je za matični HKK Zrinjski. U vremenu dok je igrao svoje prve seniorske minute, u školskoj dvorani na Bijelom brijegu nije bilo ni pakreta.
Igralo se na betonskoj podlozi. Može se reći kako je onda Bojan doslovno uspio na mostarskom betonu.
Oni koji su u to vrijeme uživo pratili utakmice Zrinjskog, čak su se čudili kako to da neki američki košarkaš, koji je u to vrijeme igrao za Široki, odbija igrati utakmicu na takvoj podlozi...
Bojan je imao i dozu sportske sreće pa su ga u takvim uvjetima zaobišle ozbiljne ozljede. On je još jedan primjer kakve priče o uspjehu može ispisati sport.
Dnevnik.ba