Često se čuje ili pročita da netko nema samopouzdanja, da mu je to nedostatak da bi bio vrhunski... Međutim, to se definitivno ne može reći za hrvatskog nogometnog reprezentativca i člana Milana, Antu Rebića.
Rebić niti jednog trenutka nije pokazao da ga je pokolebala minutaža koju je dobivao u Milanu, nisu mu zasmetale niti neke kritike... Na sve te udare sa strane on se oglušio, postajao jači i na koncu im pokazao “tko je Rebić” u posljednjoj prvenstvenoj pobjedi Milana.
Stvari idu nabolje
Podsjećamo, Milan je u prvenstvu od Udinesea gubio kod kuće (0:1), prvo poluvrijeme. Trener je u panici potražio valjano rješenje, za spas situacije. Uveo je Rebića, koji je odmah po ulasku poravnao rezultat i na koncu poentirao za pobjedu (3:2).
Kako se nosite s trenutačnim stanjem u AC Milanu, čija pozicija na prvenstvenoj ljestvici nije u skladu sa sjajnom prošlošću?
- Stanje sigurno nije kakvo smo očekivali prije početka sezone, ali kako vrijeme ide, stvari polako idu nabolje. Momčad je kvalitetna i mlada, tako da nam treba malo vremena da počnemo pružati naš maksimum. Radi se vrlo kvalitetno, na svakom treningu i sve je to jamstvo da će biti bolje. Optimist sam!
Vjerujete li vi da ste u stanju popraviti dojam do konca prvenstva?
- Naravno da vjerujem, doveli smo u ovom prijelaznom roku nekoliko iskusnih, kvalitetnih igrača, koji nam dosta mogu pomoći. Ibrahimović, Begović, Kjaer... Na kraju krajeva, rezultati su već vidljivi, zadnje četiri utakmice dobro smo odradili i plasirali smo se u četvrtfinale Kupa.
Koliko u svemu tome može pomoći Zlatan Ibrahimović, što i koliko za momčad, znači njegov dolazak u Milan?
- Ibrahimović, kao jedan od najboljih napadača u povijesti nogometa, sigurno je pojačanje za Milan, moći će biti od koristi svojim iskustvom i kvalitetama na terenu. Također, svi mi, ostali igrači se osjećamo bolje uz njega i moći ćemo pružiti više. Zlatan je pozitivan lik, u svlačionicu, među igrače donosi pobjedničko raspoloženje.
Jeste li razgovarali sa Zlatanom, kakav vam se čini?
- Razgovaramo često, dobar je skroz i ugodan momak, savjetima često pomaže mlađim igračima i čast je igrati s njim, jer uz takve mladi igrač može samo napredovati.
Kontaktirate li sa Zvonimirom Bobanom, kako on gleda na rezultate i na vas?
- Sa Zvonom razgovaram, najčešće poslije utakmice, i uvijek je tu, za bilo kakvu pomoć. On vjeruje u nas igrače, a to nam je vrlo bitno za samopouzdanje. Usput ću vam reći, ja nisam čisti napadač, “devetka” i nikada nisam ni bio golgeter koji zabija iz svake situacije, ali redovito sam bio jedan od bitnijih, ako ne i najbitnijih igrača u ekipi, Eintrachtu, reprezentaciji... Osobno, mislim da imam određene kvalitete, koje su uvijek dobrodošle svakoj ekipi, te da svoje suigrače činim boljima. Na kraju krajeva, nisam u ovako velikom klubu slučajno.
U posljednje vrijeme bili ste u nekoliko navrata u Frankfurtu, koji su razlozi?
- Frankfurt je moj drugi dom i kad god imam neki slobodan dan, odletim tamo, uvijek mi se lijepo vratiti, među svoje drage ljude, vidjeti stare prijatelje i suigrače. Zadnji put sam bio prije mjesec dana, imao nekih privatnih obveza. U Frankfurtu, uistinu imam dosta prijatelja, uostalom, tamo sam proveo svoje najljepše trenutke u karijeri i uvijek se dobro osjećam u tom okruženju.
Naše vijesti, od ljudi bliskih Eintrachtu, govore da bi vas vrlo rado vidjeli opet: navijači, suigrači, ali i dio uprave, međutim, kuloari govore da ste prema Milanu otišli bez pozdrava, ostavivši nekakve repove. Što je istina?
- Ne, nije istina da je bilo i ostalo ikakvih repova! Kad sam posljednji put bio u Frankfurtu, susreo sam se u restoranu sa svima iz Eintrachta; bio je tu stručni stožer, ekipa, sportski direktor, a atmosfera je bila takva kao da sam još uvijek dio njih. Zar to nije svjedočenje ovome što govorim. Tko bi sa mnom pričao da sam napravio nešto neljudski, a tko bi se pojavio negdje gdje je nepoželjan!? Ja sigurno ne! Tada smo se rastali u dobrom, ljudskom, raspoloženju. Treneru i ekipi zaželio sam sve najbolje u nastavku sezone.
Koliko je istina da bi vas rado vratili u Frankfurt, je li vam iz kluba netko od odgovornih nešto govorio na tu temu?
- Pa, istina je da bi me rado vidjeli trener i bivši suigrači, sudeći po mom zadnjem susretu s njima u Frankfurtu, a o navijačima da i ne govorim. Međutim, tada nije bilo nikakvih dogovora oko povratka u Frankfurt. Ovo govorim na temelju pričanja i komentara mojih bližih prijatelja iz kruga kluba.
Biste li napustili Milan i vratili se gdje ste bili na vrhuncu moći?
- Dosta sam se u karijeri žrtvovao i trenirao da bih jednog dana došao u veliki klub kao što je AC Milan. Taj cilj sam ispunio, sada želim ostaviti trag ovdje. Želim nešto napraviti po čemu ću biti upamćen. Vrijedno radim, treniram, živim sportski, da bih bio od koristi momčadi i pružio kvalitetan doprinos dobrim rezultatima. Jednostavno, vjerujem u sebe i znam da mogu biti koristan nogometu! U Frankfurt bih se sigurno vratio jednog dana, ali prije toga imam još mnogo toga napraviti ovdje.
Zašto vas do Udinesea nisu htjeli golovi?
- “Dikod uđe, dikod ne uđe!” kazao bi Mate Baturina.
Minutaža vam je mala, što kaže trener Pioli, zašto vas više ne koristi?
- Ja sam nogometni profesionalac i obavljam svoje dužnosti s maksimalnim zalaganjem i želim pružati maksimum. Nogometni profesionalizam traži i strpljenje. Iako je igračima teško čekati, ali nema druge. Međutim, na treneru je da odluči tko mu treba za određenu utakmicu, za suparnika koji je tog trenutka na programu. Mislim da sam dobro odigrao zadnju utakmicu u prvenstvu, zabio dva bitna pogotka, prethodno sam u Kupu odigrao također vrlo kvalitetno, a trener je vidio i uvjerio se da može računati na mene.
Kako se vi osobno nosite sa svojim stanjem?
- U karijeri sam prošao dosta toga, dobrog i lošeg, navikao sam na svakakve situacije, nastavljam raditi i trenirati najbolje što mogu, znam i vjerujem da će moja prilika doći. U radu je spas!
Navodno, ako ne budete više igrali, ‘visi’ vam i reprezentacija?
- Izbornik Dalić odlučit će koga će voditi na Euro, ja tu ne mogu ništa mijenjati! Evo jedna prigodna priča iz Eintrachta, iz ere Nike Kovača. Također nisam igrao dva mjeseca, zbog puknuća lista, a nekoliko dana prije utakmice on mi je rekao da još uvijek dvoji hoću li igrati u prvih 11 ili ću biti na klupi protiv Bayerna u finalu Kupa. Odgovorio sam mu: “Mister, vi dobro znate što imate kada ja igram, a što nemate kad ne igram, tako da odlučite sami!” Ostatak priče vam je, nadam se, poznat!
Vjerujete li da će vas izbornik ipak pozvati na temelju vaših igračkih vrijednosti bez obzira na minutažu u Milanu?
- Strinić također nije igrao pola godine prije Svjetskog prvenstva u Rusiji, pa je opet bio jedan od glavnih igrača na putu do srebra! Ali, kao što sam rekao, ne želim se miješati u njegov izbor, on najbolje zna, ja se uvijek rado odazovem i dajem svoj maksimum za reprezentaciju. Da sam, kojim slučajem, nespreman, sam bih se povukao.
Koliko bi vas pogodio izostanak s EP-a?
- Ne razmišljam trenutačno o tome, takvo što nije mi u glavi!
Jeste li kontaktirali s izbornikom Dalićem ili s njegovim suradnicima?
- Ne, nisam. Nismo se čuli zadnje vrijeme.
Što za vas znači reprezentacija?
- Svetinja! Uvijek je čast biti dio nacionalne momčadi, stoga mi je zadovoljstvo i odgovornost biti među 20-ak najboljih igrača u mojoj državi, kazao je Rebić za Sportske novosti.
Dnevnik.ba