Raskrinkala je opaku krađu i misteriozno umrla

Kad je 13. studenog 1974. Karen Silkwood, sindikalna aktivistkinja i djelatnica postrojenja s plutonijem pronađena mrtva, policija je u zapisnik unijela da je to još jedna smrt u automobilskoj nesreći. Ali onima koji su znali okolnosti koje su prethodile tom tragičnom događaju, navele su ih na sumnju u nesretni slučaj.

Silkwood je rođena 19. veljače 1946., a odrasla je u Nederlandu u Teksasu. Nakon što je godinu dana pohađala fakultet, udala se za naftnog radnika i imala troje djece prije nego što je napustila obitelj i preselila se u Oklahoma City. U tom trenutku njezinoj djeci bilo je 5 godina, 3 godine i 18 mjeseci. Silkwood je najstarijoj kćeri rekla da ide kupiti cigarete i više se nikad nije vratila.

Ubrzo nakon toga, Silkwood se zaposlila kao tehničarka metalografije u postrojenju za proizvodnju plutonija u Cimarronu u Oklahomi. Na čelu mu je bio Kerr-McGee. S vremenom pridružila se Sindikatu naftnih, kemijskih i atomskih radnika zaposlenih u proizvodnji.

Organizirali su štrajk nedugo nakon što se tamo zaposlila, ali štrajk nije uspio i mnogi su radnici prekinuli veze sa sindikatom. Međutim, nije Silkwood koja je bila prva žena koja je zauzela mjesto u pregovaračkom odboru sindikata. No, optužili su je jer je počela istraživati zdravstvena i sigurnosna pitanja radnika u tvornici.

U ljeto 1974. godine Silkwood je svjedočila pred Komisijom za atomsku energiju da je otkrila ozbiljna kršenja zdravstvenih i sigurnosnih propisa - uključujući dokaze o izlijevanju, propuštanjima, neispravnim proizvodima, kao i nestajanju plutonija koji bi bio dovoljan da se napravi nekoliko ubojitih nuklearnih bombi. Također je tvrdila da je tvrtka krivotvorila zapisnike o inspekcijama, piše Express.

Nedugo zatim počele su se događati čudne stvari.

Niti mjesec dana kasnije, 5. rujna 1974., tijekom rutinske provjere, Silkwood je otkrila da je izložena zračenju koje je 400 puta veće od zakonske granice. Poslana je kući s kompletom uzoraka za provođenje dodatnih testova.

Sljedećeg jutra, iako tog dana nije rukovala opasnim materijalima s kojima je inače radila u okviru svog posla, još jednom se testirala na radioaktivnost. Dva mjeseca kasnije, 7. studenog, u plućima joj je pronađena kontaminacija plutonijem i poslana je u Nacionalni laboratorij Los Alamos u Novom Meksiku na daljnja ispitivanja.

Silkwood je bila uvjerena da je namjerno kontaminirana kao rezultat svojih istraživanja i prijava protiv čelnika tvrtke Kerr-McGeea. Kompanija će kasnije na sudu tvrditi da je namjerno kontaminirala sebe, da bi ih okrivila. Ali iako su razine zračenja u njenom stanu bile visoke, nije otkriveno zračenje ni u njenom automobilu niti u radnom ormariću.

Već 13. studenog Silkwood je odlučila sa svojom pričom izaći u javnost. Prikupila je dokaze o nezakonitom poslovanju postrojenja i bila je na putu za Oklahoma City kako bi se upoznala s predstavnikom nacionalne unije i izvjestiteljem New York Timesa kada je njezin automobil sletio s ceste i udario u ogradu, ubivši Silkwood. Imala je 28 godina.

U njezinom automobilu pronađene su tablete mandraxa – u to vrijeme vrlo popularnog lijeka protiv nesanice i sedativa koji se koristio i kao hipnotička droga u rekreativne svrhe. Tragovi ovog sedativa pronađeni su i u njezinoj krvi. Stoga je policija u zapisnik unijela da je zaspala za volanom.

Ali njezina obitelj i prijatelji su primijetili da je na cesti bilo tragova kočenja, pa su inzistirali na objašnjenju – kako je mogla kočiti ako je zaspala za volanom?

Udubljenja i ogrebotine na njezinom stražnjem odbojniku navele su ih da vjeruju kako ju je netko namjerno natjerao da sleti s ceste. Dokumenti koje je planirala podijeliti s izvjestiteljem New York Timesa nikada nisu pronađeni.

Sve to dovelo je do savezne istrage tvornice koja je pokazala da su mnoge optužbe, o kojima je govorila Silkwood, bile točne i Kerr-McGee je zatvorio pogon u Cimarronu 1975. godine.

Otac Karen Silkwood i djeca podnijeli su tužbu protiv tvrtke, ne zbog njezine misteriozne smrti, već zbog namjerne nepažnje koja je dovela do njezine kontaminacije plutonijem. Prema knjizi Richarda Raschkea "Ubojstvo Karen Silkwood", zastrašivanja, pa čak i fizičke napade doživjeli su i njihovi odvjetnici. Porota je ipak presudila u korist obitelji, dodijelivši im 10,5 milijuna dolara.

Po žalbi, iznos je smanjen na samo 5000 dolara - za pokriće uništenja Kareninih osobnih stvari tijekom dekontaminacije njenog stana. Američki Vrhovni sud je preokrenuo slučaj i vratio ga na ponovno suđenje. Kerr-McGee se s obitelji izvansudski nagodio na odštetu od 1,38 milijuna dolara. No, nikakvo priznanje zlostavljanja nije bilo dio nagodbe.

Je li Karen Silkwood namjerno kontaminirala sebe? Ili je došla u kontakt s plutonijem zbog loših sigurnosnih standarda u tvornici? Ili, ju je netko namjerno trovao plutonijem-239 kao način da je ušutka? Je li sama sletjela s ceste ili ju je netko na to natjerao?

Priča Karen Silkwood bila je inspiracija za film "Silkwood" 1983., u kojem je glavnu ulogu igrala Meryl Streep. S vremenom postala je sinonim za sindikalne žrtve, zviždače i one koji se protive zloporabi nuklearne energije.

Njezin sin Michael rekao je za magazin People 1999: „Ponosan sam na mamu. Da li je to učinila kako bi postala legenda kakva je postala, zapravo nije važno."

Njezina kćer nije mogla oprostiti majci što ih je naprasno napustila i otišla od kuće. O svemu što je Karen učinila, njezina kćer Dawn nije imala dobro mišljenje. 

"Uvjerena sam da je učinila ono što je učinila jer je bila problematična. Ne vjerujem da su njezine namjere bile dobre kao što to svi govore. "

No, kakve god bile njezine namjere, njezina priča i dalje fascinira.

Dnevnik.ba