Do Radičine kolibe može se samo traktorom, s kamena na kamen. Na pojedinim mjestima sliva se voda, pa i kotači "zaplivaju". Godinama je sama na vrhu Čemerna, bez struje, telefona, bez sata i kalendara, češće viđa medvjede nego ljude.
Radica Brkušanin ne vjeruje da će uskoro 2020. godina, ona misli da je 2018. Tada je posljednji put silazila do Mlanče.
U Kraljevu nije bila od 1986. Ne zna ni tko je na vlasti u Srbiji, s novcem nema dodira. Za potrepštine je do sada razmjenjivala dio šume, ali ove godine nije trampila ni metar.
"Imam nešto malo, biti će za zimu, a drugo nešto! Povadio mi divljak, bila sam posijala po nešto, rovario i povadio sve", kaže Radica.
Nekoliko puta godišnje razmjeni pokoju riječ sa šumarima. Nepovjerljiva je prema kamerama.
Prvi susjedi su udaljeni pet kilometara ka podnožju. Nude da bar prezimi s njima.
Jelica Vasiljević iz Mlanče donijela joj je hranu: "Nešto hrane, nešto iz kuće, a nešto sin kupi u trgovini, nešto od garderobe, ali ona odbija uzeti. Kaže da ima. Biti će joj do proljeća, iako prošle jeseni nije bila u trgovini."
Bojana Vasiljević kaže da je htjela samo bombonu uzeti.
"Pitali smo je želi li da joj kupimo ovce na proljeće. Prvo se zamislila, a onda je rekla da se neće zaduživati", kaže Bojana.
Budimir Vasiljević navodi kako nije htjela pomoć pri sječi drva.
"Donio sam svoju pilu da joj napilam drva, ali nije dala", rekao je Budimir.
Radica ne želi ništa što ne može platiti, ali samoća i nemaština sve je jače pritiskaju, a uskoro će je i okovati snijeg, koji ovdje potraje i pet mjeseci.
Dnevnik.ba