Šimunić je rođen u Australiji, ali je odlučio odbaciti poziv njihove reprezentacije i zaigrati za Hrvatsku. Šimunić u intervjuu za Večernji list nije htio govoriti o stvarima izvan terena i poviku "Za dom spremni", nakon kojeg je završio karijeru.
Debi je upisao protiv Meksika
"Prije utakmice bio sam nervozan. Sjećam se, pet minuta prije izlaska na travnjak došao mi je Robert Prosinečki i kazao: “Ajde, Joe, opusti se, pa ti si doktor za ove. Opusti se i uživaj u nogometu...” To mi je jako puno pomoglo. Sjećam se emocije kada sam slušao našu himnu. Toliko puno stvari mi je prošlo kroz glavu, od početka karijere do tog dana. Čovjek ima želje u životu, a nekima se nikada ne ostvare. Meni se ta ostvarila. Tu ne igraš ni za slavu ni za novac, već za svoju domovinu i svoje ljude koje želiš razveseliti. Koliko god je pritisak velik u takvim situacijama, za takve trenutke se živi i igra nogomet", rekao je Šimunić u razgovoru za Večernji list.
Koliko je ova Hrvatska drugačija od ideala domovine?
"U ono vrijeme to nisam ni dobro razumio. Sada kada sam neke stvari doživio, jasno mi je. Sama činjenica da smo postali neovisna država, njima je to posebna emocija. Dobili smo slobodu, no čini mi se da se ta sloboda u nekim slučajevima različito interpretira. No, ja gledam prema naprijed. Ne razmišljam o tim stvarima koje nam se nameću."
Josip je bio na čuvenoj utakmici u Australiji kada su nogometaši Hajduka 1990. godine s dresa skinuli zvijezdu petokraku. Sjećate li se?
"Tada sam bio klinac, no dobro se sjećam te utakmice. Kako ću to zaboraviti. O toj se utakmici i danas govori i ostat će zauvijek u Hajdukovoj povijesti. Tada je to imalo poseban značaj s obzirom na situaciju na ovim našim prostorima koja je uslijedila."
Start nad Sulejmanijem mu je obilježio karijeru i po tome je upamćen kod većine hrvatskih navijača.
"Dugo sam razmišljao o toj utakmici. Važno nam je bilo da uzmemo bod. Darijo Srna je u 80. minuti izveo korner, lopta se odbila prema Sulejmaniju. Mislio sam da ću stići na nju bez problema, no kada sam vidio da neću, morao sam nešto napraviti. Žrtvovao sam se za momčad, to je bilo najvažnije."
Tko ti je ostavio najveći dojam kod suigrača?
"Ma svi su sjajni. Imam ja puno prijatelja, Niko Kranjčar, Nikica Jelavić, Ivica Olić... Davno sam govorio da imamo tri igrača koji mogu biti najbolji na svijetu, Luka Modrić, Ivan Rakitić i Niko Kranjčar. Na kraju sam pogodio. Luka je postao najbolji. Jako mi je drago što ću jednog dana svojoj djeci, a ako Bog da i unucima, pričati da sam igrao s najboljim igračem svijeta. Ponosan sam što sam igrao s njim. Ne samo s njim već i svim dečkima."
Mišljenje o Anti Čačiću? Šimunić je bio Čačićev pomoćnik u reprezentaciji.
"Možda je krivo krenuti u rad s najboljim igračima na svijetu. Jer, oni su gotov proizvod. Ja kao trener moram učiti igrače da bi oni postali bolji. Jako sam puno naučio od Čačića. Ne razumijem one koji su dovodili u pitanje njegove trenerske kompetencije. Pa on je više od 30 godina bio trener. Nevjerojatan čovjek. Ako on nema reference, onda nema nitko. Iznenadili su me komentari i kritike nekih bivših legendarnih trenera. I oni su bili u sličnoj situaciji i griješili su. Nije lijepo što nije bio prihvaćen od prvog dana. To je bilo stresno i za igrače. Puno je toga bilo bespotrebno i onda postavljaš pitanje ima li netko neke druge interese iza toga. Divim se igračima koji su to psihički izdržali."
Dnevnik.ba