Negdje usput, a da ni sam ne zna kako, Istok Rodeš pokupio je koronavirus. Baš kao i njegov trening-partner i prijatelj Filip Zubčić. Nakon što su se vratili s kondicijskih priprema iz Gorskog kotara, obojica su do daljnjeg u izolaciji, a Istok se portalu vecernji.hr javio iz svoje varaždinske karantene:
– Jedne noći probudio sam se sav u znoju, bilo mi je malo hladno a ujutro mrvicu slabo, no ništa da bih rekao da mi je nešto ozbiljno. Jest da sam imao problema i s trbuhom, no kako sam dan prije za ručkom popio vodu natočenu iz pipe, mislio sam da je to razlog crijevnih problema. Jer, takvo što mi se dogodilo i lani, pa sam to automatski s time povezao – priča Rodeš i ističe da ga ti simptomi nisu spriječili da maksimalno vježba na kondicijskim treninzima.
– Premda sam u glavi imao osjećaj kao da sam se dugo vozio pod klimom, normalno sam trenirao, i to vrlo naporno. Na dan kada sam osjetio te polusimptome, Filip i ja smo u području Risnjaka i Platka što prehodali a što pretrčali 20 kilometara. Normalno sam trenirao i da se Zubo nije razbolio, ne bi mi ni palo na pamet da se idem testirati jer sam taj osjećaj umora pripisivao teškim treninzima s našim kondicijskim trenerom Matkom Vicićem.
Dobro je da su otišli na testiranje jer su trebali krenuti na skijaške pripreme u švicarski Saas Fee.
– Otišli smo istodobno na testiranje i istodobno saznali da smo zaraženi te tako otkazali put. Savez se sada raspituje hoćemo li moći, i pod kojim uvjetima, ući u Švicarsku jednom kada sve to prođe. A s izolacijom bih trebao biti gotov sljedeći petak.
A do tada bit će izoliran u svojoj sobi u obiteljskoj kući u Varaždinu.
– Kako doma nemam ništa od sprava za trening snage, osim šipke za utege, moj otac s ljudima iz fitness kluba Gibi Gib dogovara da mi dostave neke rekvizite jer trčati po dvorištu gore-dolje ne bi imalo smisla.
Koliko će njemu i Filipu nedostajati tih desetak dana skijanja koje će propustiti?
– Imamo mi dovoljno dana na snijegu da bi nam sad tih deset dana bilo ključno. Uostalom, još početkom srpnja skijali smo na Molltaleru, i do dosta dobro. No, možemo to i ovako gledati; ako i izgubim deset dana skijanja, dobit ću deset dana kondicije.
Nakon što se netko zarazi, uvijek je pitanje svih pitanja od koga i gdje je pokupio virus?
– Sada mi se čini da je to moglo biti negdje između mora i kondicijskih priprema, dakle onih dana kada sam bio u Varaždinu.
Je li tada bio na kakvoj svadbi ili posjećivao noćne klubove?
– Ne, ne bih rekao da sam se rizično ponašao. Nisam tip koji odlazi u noćne klubove. Nosio sam masku gdje je to trebalo, dezinficirao ruke. U tih nekoliko dana kretao sam se u užem krugu prijatelja koji su sada svi na toj listi. Kako to već ide, morao sam prijaviti svakoga s kim sam bio u kontaktu i nisam nikoga preskočio kako su to radili neki da nekome ne upropaste ljetne planove. Nažalost, ta tri varaždinska dana bio sam u kontaktu s mamom i sestrom pa sad koristimo odvojene kupaonice. Izolirao sam se u sobu, pokušavam ih izbjegavati.
Premda priznaje da se mora prije zasiti nego snijega, najljepši dio ljeta mu je ipak bio onaj tjedan kada su on i Filip “kajtali” na ušću rijeke Neretve i u Bolu na Braču.
– Ne vjerujem da će naše skijanje od toga imati koristi, no to je bio jako dobar aktivni odmor. Znali smo biti u vodi i po četiri i pol sata. Taj tjedan kiteboardinga bio sam umorniji nego posljednji tjedan skijanja. Da se tako osjećam na skijanju, poludio bih na trenera, no ovo je bio adrenalinski gušt pa smo se iscrpljivali i, premoreni, odlazili vrlo rano spavati.
Dnevnik.ba