Pošta u Albaharijevoj 7 na zagrebačkoj Knežiji na kraju je višestambene zgrade. Prekoputa nje veliki je park. Prođe pokoji automobil ili prolaznik. Blizu je trafostanica, drugi blokovi zgrada, kafići. Četvrtak je, 1. prosinca. Poslovnica Hrvatske pošte u zgradi je u kojoj se devedesetih dogodila spektakularna pljačka Zagrebačke banke, tijekom koje je pljačkaš u bijegu bacio bombu. Bilo je mrtvih i ranjenih.
Potkraj prošle godine na Trešnjevci, ali i u cijelom gradu, pljačke poštanskih ureda postale su učestale. Tog četvrtka vjerojatno je bila veća gužva u ljekarni na drugom kraju zgrade nego u pošti. Zoran, Jasenka i Tatjana bili su popodnevna smjena.
Dvadesetak metara udaljen i zaklonjen iza trafostanice, policajac iz trešnjevačke policijske postaje motrio je poštu. Rutinski završetak radnog vremena za službenike, rutinska zadaća za policajca.
I Miroslav Leš, 30-godišnjak iz Klanjca, mislio je da će to biti još jedna rutinska pljačka, kao i ona u studenome.
Oružani napad
Navukao je crnu potkapu s prorezima za oči. Bilo je 19.55. Snimila ga je vanjska nadzorna kamera. A onda je uslijedila drama. Bilo je točno 19 sati, 55 minuta i 52 sekunde kad je taj krupan muškarac u crno-sivoj jakni s patentnim zatvaračem i u narančastoj majici otvorio vrata, ušao i prošao središnjim dijelom poslovnice. Krenuo je prema prvom službeniku koji mu je bio u vidokrugu, Zoranu. “Sjećam se da je imao crni pištolj u ruci. Vidio sam mu samo oči. Povikao je: ‘Daj novce, daj pare, pljačka!’ i krenuo prema pultu kolegica, kraj stalaka s knjigama”, ispričat će Zoran kasnije istražiteljima.
Sve to zabilježila je, bez zvuka, kamera broj dva. Objekt je pod videonadzorom, jasno piše na naljepnici na ulaznim vratima. Krupni, maskirani muškarac odlučan je. Zoranu lupa srce. Zajapurio se, crvenilo u licu vidi se i na kameri. Saginje se. Na trenutak ga kamera broj dva gubi iz vida. Kraj uredno složenih uplatnica na pult lete novčanice koje je nabrzinu pokupio iz blagajni. Pljačkaš se okrenuo, učinio nekoliko koraka prema Jasenki i zapovjedio: “Daj pare!” Jasenka je izvadila papirnati uložak s novčanicama iz blagajne i stavila ga pred njega. Držeći pištolj u desnoj ruci, lijevim je kažiprstom gestikulirao da to nije dovoljno i govorio: “Još! Još!”
Policajac u akciji
Zar opet, vjerojatno joj je prostrujilo glavom dok joj je prijeteća crna cijev bila uperena u glavu. On se zatim okrenuo i prema njezinoj kolegici Tatjani i zatražio novac. Kako je ona imala samo pisma, postajao je sve nervozniji. Vratio se do pulta za kojim je sjedio Zoran. Čvrsto je držao pištolj u desnoj. “Daj novce iz sefa!” zapovjedio mu je. Zoran u tom trenutku vadi uredno uvezane buntove novčanica na pult. Maskirani je u problemu.
Osvrće se, gleda gdje će s novcem. Nema torbu, vrećicu. Odlučuje sam pokupiti novac. Odlaže novac i pištolj desno od sebe na pult. Povlači zatvarač “spitke”, kako će kasnije njegovu jaknu opisati Zoran, i trpa novčanice.
No, već u idućem trenutku uslijedio je šok. “Krim policija. Stani. Odloži oružje!” Trešnjevački policajac morao je reagirati. Zamijetivši muškarca koji neposredno prije ulaska u poštu navlači “fantomku”, krenuo je trkom prema pošti. Vidio ga je kako prijeti. Nije srljao. Izvadio je službeni pištolj iz futrole, ubacio je metak u cijev. Ušao je u poštu držeći pištolj objema rukama.
Nakon policajčeve zapovijedi maskirani se u šoku okreće. Jednim pokretom skida “fantomku”. Kratko je ošišan. “Lezi na pod!” zapovijeda mu policajac, a on se spušta potrbuške ispod pulta iza kojeg je sjedio Zoran. Policajac u crnoj jakni s kapuljačom kreće prema njemu. Muškarac koji leži na podu dobiva udarac nogom. Pljačkaš se nakon udarca smirio, a preko njega pada ružičasti T-Comov pano.
Policajac u lijevoj ruci drži pištolj čija je cijev okrenuta prema uhićenom, a desnom izvlači lisice. Provjerava pogledom prostoriju. Usmjeren je prema ulaznim vratima. Muškarca koji leži na podu sputava lisicama. Svladan je u 19.56.54, zabilježit će kamera - od ulaska pljačkaša u poslovnicu do njegova svladavanja prošle su 62 sekunde.
“Daj pet!” zabilježit će jedna kamera gestu trešnjevačkog policajca i službenice pošte, žrtve i njezina spasitelja. Njoj je vjerojatno u tom trenutku prošlo glavom da je sve moglo završiti i mnogo gore. Pucnji, krv, mrtvi, ranjeni. Nisu to neuobičajene sudbine njezinih kolega, zaposlenih u bankama, zaštitara, ali i stranaka.
Iza rešetaka
Nekoliko policijskih vozila pod sirenama jurnulo je iz postaje u Nehajskoj prema Albaharijevoj. Policiju je pozvala Jasenka. Krupni muškarac na podu vjerojatno je u tom trenutku vrtio u glavi što je te večeri krivo napravio. Zorana, u kojeg je samo minutu prije držao uperenu cijev pištolja spreman da ubije, plačnim je glasom molio: “Vode! Vode! Nemojte me tući!”. Nitko ga više nije udario. Zoran mu je donio bočicu vode. Pred poštom se zaustavio policijski automobil. A onda scena iz krimića: policajčeva ruka na tjemenu gura ulisičenog muškarca u vozilo. Do postaje u Nehajskoj samo je nekoliko minuta. Dovode osumnjičenog. Tek u postaji policajac koji ga je uhitio doznaje njegov identitet. Počinje istraga.
Naš glavni junak završava smjenu. Kolege mu čestitaju. U znak zahvalnosti koji mjesec kasnije primit će ga u sjedištu pošte u Jurišićevoj i uručiti mu prigodnu nagradu i zahvalu. Sjete li ga se, za Dan policije možda dobije i prigodnu godišnju nagradu ili nagradu bankarskih institucija. Nešto malo više od prosječne nadnice za strah.
Miroslav Leš, negativac ove priče, sada je iza rešetaka. Ne smatra se krivim za dvostruko razbojstvo u poslovnici pošte 10124 u Albaharijevoj 11. studenoga i kobnog 1. prosinca 2016., a ni za onu u poslovnici u Golikovoj 15. studenoga. Baš kao ni za razbojstva u kladionicama - 4. studenoga u Prvoj sportskoj na Podsusedskom trgu i dva dana kasnije u poslovnici na Laništu i u Jablanskoj ulici, gdje je sve ostalo na pokušaju, kao i u poslovnici Stanleybeta u Argentinskoj ulici u zagrebačkim Gajnicama. U optužnici koju je protiv Miroslava Leša podiglo zagrebačko Županijsko državno odvjetnišvo optužen je i njegov suučesnik, 23-godišnji Filip Šćukanec Hopinski, koji mu je bio vozač.
On je “powerliftingaš” kojega je stegovno vijeće HZTA (Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping) zbog korištenja nedopuštenih sredstava na prvenstvu Hrvatske kaznilo četverogodišnjom zabranom nastupa. Fiat Punto svoje djevojke koristio je kad je vozio Miru, kako ga je zvao u akciji. Te večeri, 1. prosinca, njegova svjetla vide se na vanjskim nadzornim kamerama, a uhvatila ih je i unutarnja kamera iz pošte u Albaharijevoj trenutak prije pljačke. On je otišao nakon što se njegov kompanjon nije pojavio. Ali, i on je brzo uhićen. Djevojka, studentica prava, nije imala pojma čime se njezin dečko bavi, barem je tako rekla u istrazi.
Slučaj pljačke poslovnice Hrvatske pošte 10124 trenutno je pred vijećem zagrebačkog Županijskog suda kojim predsjedava sudac Tomislav Juriša. Održano je nekoliko ročišta, ispitivani su svjedoci. Navode optužbe tijekom postupka dokazivat će Ivica Ovčar, jedan od “najdugovječnijih” tužitelja za kaznene predmete. Miroslava Leša pokušat će obraniti ili mu ishoditi najblažu moguću kaznu odvjetnik Krešimir Škarica. Filipa Šćukanca Hopinskog zastupa odvjetnik Branko Šerić. Suđenje je trenutno u prekidu jer Vrhovni sud mora odlučiti hoće li uvažiti u obzir provjeru telefonske komunikacije - “izliste” koje je radila policija. Obrani je sporno to što nisu pokriveni sudskim nalogom. I dok će do konačne presude proći još neko vrijeme, sudski spis otkriva i pojedinosti koje se ne vide na dramatičnoj snimci.
Plastični pištolj
Pištolj kojim je Miroslav Leš prijetio službenicima pošte u Albaharijevoj bio je od plastike. Ipak, ljudi koji su gledali u cijev na svoj će se način nositi s tom traumom. Neki će nastaviti normalno raditi, neki će promijeniti posao, neki nikad više neće biti sposobni za rad. To su samo neke od sudbina desetaka, stotina žrtava pljački koji imaju teške posstraumatske poremećaje. Službenica pošte u Ozaljskoj, koja je nedavno bila meta pljačkaša, još je na bolovanju. Kad uđe u neku trgovinu, osvrće se oko sebe, teško se može koncentrirati na ono što kupuje. Tako tijelo i psiha reagiraju na traumu, kad iz podsvijesti izranja trenutak u kojem sekunda, jedan krivi pokret odlučuje o životu i smrti. I negativni junak ove priče imao je sličnu reakciju. To što je odložio pištolj dok je trpao novac, možda mu je spasilo život. U ćeliji je u Remetincu, ali živ.
Dnevnik.ba