Prošlo se kroz nečuvenu komunističku hajku protiv franjevaca, Crkve, vidjelaca i vjernog puka. Franjevcima nije bila dopuštena nikakva gradnja, živjeli su u gotovo neljudskim uvjetima, pogotovo časne sestre, piše Medjugorje-info.com.
Samo nebo spasilo je Međugorje od katastrofalnih posljedica, ali i utjecaj snažnog vjerskog naboja koji se upalio u srcu naroda pojavom Kraljice mira. Možemo zaključiti da je nakon Marijinih ukazanja vjera naroda podnijela sve moguće komunističke prijetnje, represije i progone skupa s vidiocima i svećenicima, a da je sakramentalni život unatoč svemu tome jačao.
Duhovna ponuda, molitveni ritam i program rezultirao je rijekom hodačasnika koji se slijevao u Crkvu sv. Jakova koji je ujedno i zaštitnik hodočasnika, a svijetu je ponudio milost koja zahvaća i preobražava svijet. Impresivan svakodnevni molitveni program postao je pokretač duhovnih zbivanja. Crkva je iz dana u dan bila sve krcatija, hodočasnici bi i po noći spavali u Crkvi.
Spomenimo i to da tada nije bilo nikakvih uslužnih djelatnosti. Prostor ispred i oko crkve bio je najobičnija prašnjava ledina. Upravo tu su korijeni ove današnje prakse koja je proglasila Međugorje ispovjedaonicom svijeta i sakramentalnim čudom. Podaci koje medjugorje-info.com donosi iz tog vremena su značajni i impresivni, a odnose se na broj slavljenih misa u Međugorju.
Samo u večernjoj koncelebriranoj misi tijekom 1986. godine sudjelovalo je 4.015 svećenika, brojke bilježe nevjerojatan rast 1987.god kad se broj svećenika popeo na brojku od 14.335 svećenika. Značajan je i broj biskupa hodočasnika. U 1988. godini Međugorje je posjetilo 50 biskupa i kardinala, ne računajući one koji dolaze incognito. Taj broj je i dalje rastao. Zanimljivo je kao kuriozitet istaknuti podatak da se 6. listopada 1990. u Međugorju istodobno našlo 5 biskupa. Bogatstvo sakramentalnog života možda najbolje opisuju impresivne fotografije.
Dnevnik.ba