Ova moja pjesma je nastala prije 27 godina, u vrijeme rata, desetak dana nakon njegove pogibije, dok je još ležao mrtav u snijegu. Nisam mogla na sprovod, ni nazvati…totalna blokada!”, piše za portal Centralna.ba Dragica.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Na vjetrometini
Moj brat leži sad u dolini svoga djetinjstva,
Ukočen, smrznut, kraj potočića gdje se kao
dječak prvi put ogledao.
Već deseti dan ledeni ga vjetar šiba,
I bijeli gusti snijeg zasipa poznate mu staze
I smrznuta mrtva ruka dignuta,
Kao da posljednji pozdrav šalje.
Leži on ukočen, mrtav, pogleda uprtog
U svoj kućni prag na vjetrometini.
Leži i kao da sanja, i čeka, čeka da ga nađu
Na samoj crti razgraničenja dvaju svjetova…
O, doista je Antikrist sad najprisutniji u Bosni
Kad s mrtvim čovjekom trguju njegove vlastite ubice.
Dok iz šume okolo njega vrebaju snajperi i padaju granate
Moj brat i dalje leži u dolini svoga djetinjstva, i čeka
Kraj potočića gdje se kao soldat posljednji
put ogledao.
Dnevnik.ba