Ostavili sve u Americi i došli živjeti u Maglaj: "Ovdje nam je puno bolje"

Jimmy je 2016. godine dao otkaz na Sveučilištu u Americi gdje je radio kao profesor. U razgovoru s prijateljem iz Sarajeva saznao je za Humanitarnu organizaciju Dvor, koja je ubrzo postala njihovo radno mjesto.

- Mnogo smo razmišljali i shvatili da je dobra ideja da dođemo u Sarajevo te smo se nakon tri mjeseca definitivno preselili. Svidjela nam se Bosna i puno je bolje nego u Americi. Tu smo imali ugovor na dvije godine i poslije toga su me pitali želim li se vratiti u Ameriku. Posao me tamo čekao. Ali nismo se željeli vratiti – kaže Jimmy za Hayat.

Kako bi dobili vizu morali su kupiti nekretninu. Odlučili su otići iz Sarajeva jer je tu uvijek gužva, puno ljudi i smoga. Gledali su puno i vikendica i kuća. Željeli su nešto što nije puno zavučeno, ali ni u centru grada. Slučajno su, preko oglasa, pronašli kuću u Maglaju.

- Kada smo došli ovdje odmah smo se upoznali s prvim susjedom. Bili smo iznenađeni, odmah nas je pozvao na kavu. Postojao je jedan problem s ljudima u Sarajevu. Mi smo jako društveni, a u Sarajevu je jako teško upasti u neko društvo.

Kako kaže, u Maglaju su odmah upoznali puno ljudi i uključili se u društveni život.

- Jučer smo šetali kroz šumu i malo smo se izgubili. Sreli smo nekog čovjeka kojeg smo pitali kamo da idemo, a čovjek je odmah rekao “Hajde bujrum, idemo kod mene na kavu”. Ovdje ljudi imaju više vremena, život je sporiji. Mi na to nismo naviknuli, bilo je to iznenađenje za nas. Sarajevo je metropola, glavni grad, ima puno stranaca. Mi volimo posjetiti Sarajevo, ali ovdje više volimo živjeti. Maglaj više liči na Georgiju, gdje smo živjeli u Americi.

Ponekad im nedostaje Amerika. Djeca su nostalgična, ali za Jimmyja i Christen je sada život u Americi katastrofa. Rasizam, politika, korona, prosvjedi…ništa nije dobro. To im ne nedostaje. Christen kaže da voli što u Maglaju nema žurbe. U Americi je uvijek osjećala pritisak da mora žuriti.

- Djeca više vole Sarajevo. Malo im je teže steći prijatelje i u Sarajevu ih imaju više. Ovdje idu u osnovnu školu i imaju pomoćnike na satu. Poslije škole svaki dan imaju privatnog učitelja, ali je to puno obveza za njih. U Sarajevu su išli u školu na engleskom jeziku.

U Maglaju su organizirali besplatne tečaje na engleskom gdje je jako puno polaznika koji žele nešto novo učiti. Kako kažu, zajednica je jako dobro prihvatila. Imali su i kampove za djecu na zimskom raspustu i žele ih organizirati i na ljeto.

- Mi smo volonteri i nemamo pritisak od posla i šefova. Imamo nekretnine u Americi koje iznajmljujemo i od tog novca možemo fino živjeti. Ne moramo raditi puno. Ali teško je gledati ljude ovdje koji nemaju novca, nemaju posla. Želimo vidjeti kakva je situacija ovdje, želimo učiti od ovih ljudi.

Dodaju da su posjetili i okolna sela i gledali kako ljudi žive. Odlučili su da žele pomoći ljudima u Maglaju.

- Tijekom pandemije dijelili smo pakete hrane za umirovljenike i stvari za školu, tablete…. Udruga ima donatore iz Velike Britanije, Amerike, Finske i drugih zemalja. Zapravo, nemamo puno novca, ali imamo kontakte i donacije. Malo po malo, želimo uvidjeti što zajednica treba i pomoći ljudima

Imaju još puno ideja koje žele realizirati, ali pričekat će da vide što zajednica treba.

- Željeli bismo raditi nešto vezano za umjetnost. Maglaj ima divnu galeriju. Naš sin je skater i voli i romobil. Željeli bi i napraviti skate park. Sada smo se fokusirali samo na učenje engleskog i humanitarne projekte – rekli su za Hayat Richardsoni.

Dnevnik.ba