Prošlo je od tada punih osam godina, kako je otišao kolega novinar, ljudina Nisvet Džanko, koji je svojom kariranom košuljom spajao kockice ove čudesne zemlje, a i danas nam se čini kao da je samo na trenutak nestao ili bolje kazano zastao u faktografskom bilježenju one dobre zemlje ,što se Bosnom i Hercegovinom zove, prenosi Fena.
Isto toliko godina prošlo je od manifestacije Novinar godine, koju je Društvo novinara Bosne i Hercegovine, te 2012. godine, organiziralo početkom svibnja na Karaotoku kod Čapljine. I na kojoj je Nisvet Džanko ponio laskavo priznanje Novinar godine, kojem se tako iskreno obradovao, kazavši „samo sam od mjesne zajednice Buća Potok, dobio zahvalnicu“. I razvukao onaj svoj osmijeh, a oči mu tonule. Znao je da ga čeka teška borba.
Osam godina poslije njegovog fizičkog odlaska, emitira se njegova Pozitivna geografija na Radio-televiziji Federacije Bosne i Hercegovine, u kojima ga gledamo na njegovim putovanjima i razgovoru sa dobrim ljudima u svim krajevima ove zemlje. Onima koji se vesele životu, radu, sportu, susjedu. Baš kao i on.
Iza Nisveta Džanke ostala je Pozitivna geografija, sjećanja,karirana košulja u restoranu kod Fehre. I u njemu specijalitet „Džankini ćevapi“. I danas kao i tada, želimo vjerovati, da je Nisvet Džanko, novinarčina i ljudina, negdje gore pronašao sebi slične i vrijeme krati razgovorom dok čeka, neku novu priliku i nas kod sebe.
Pa da tamo gore ponovo radi Pozitivnu geografiju,koja bi se emitirala na Božjoj Televiziji, navodi se u sjećanju na jednog od omiljenih novinara i kolega Nisveta Džanku.
Dnevnik.ba