Ovako je u kultnoj dokumentarnoj seriji Eduarda Galića "Heroji Vukovara" govorio Zvonimir Ćurković, zapovjednik vukovarskog HOS-a, okružen suborcima koji su za potrebe epizode o borbama na Sajmištu prebirali po sjećanjima. No, "brat Siniša" tek se nelagodno nasmijao, kratko kazao: "Ja odoh" i jednostavno utekao. Dok ga kamera ispraća, ori se smijeh njegovih suboraca, kojima nije preostalo drugo nego reći: "On ne priča puno. On voli raditi i voli svoje ljude."
Uistinu, ova kratka sličica precizno ilustrira karakter borbi za Vukovar, ali i glavnih protagonista te borbe. Jednog od njih, Sinišu Mataiju Ramba, još jednog heroja Domovinskog rata i obrane grada, Vukovar je upravo izgubio. Rođeni Vukovarac, Siniša Mataija Rambo umro je iznenada u jutarnjim satima subote, u 55. godini života u Zagrebu koji je nakon pada grada postao njegov drugi dom. Rambo, kako su ga – ne bez razloga – zvali, bio je pripadnik legendarne 204. vukovarske brigade, koji je svoj grad branio na brojnim punktovima do posljednjeg ispaljenog metka, do posljednjih dana. Upravo u tim, presudnim danima bitke za Vukovar, Siniša se borio skupa s pripadnicima postrojbe HOS-a koji ga zbog toga smatraju pridruženim članovima ili, jednostavno, svojim bratom. Mataija je za njih bio "sveratnik", nevjerojatno hrabar, spretan, savršen "čistač", korektor topništva koji je stalno ukazivao kada je trebalo pomoći. Kasnije je pristupio 5. gardijskoj brigadi i sudjelovao u operaciji Maslenica.
Sada se suborci s velikom tugom od njega opraštaju na društvenim mrežama. Damir Radnić napisao je: "Najbolji među nama prvi nas napuštaju", dok Damir Plavšić ističe da je preminuo još jedan vukovarski heroj koji sada počiva u Božjem zagrljaju. Željko Mikić, pak, piše da je u Domovinskom ratu upoznao velike ljude, a jedan od najvećih frajera i fajtera bio je Rambo. Oprašta se i francuski dragovoljac Hervé Rousseau, govoreći o odlasku "brata po oružju Jean-Michela, Crvenkape, Damira, Viktorina, Zvone, Igora".
Javio se i Zvonko Milas koji kaže: "Bio je drugačiji od svih i bio je jedan od nas. Živjet će dok nas bude". U nevjerici je i Damir Markuš Kutina koji kaže da se stvara "nebeska vojska, anđeli naši". Njemu je, kao i suborcu Igoru Širokom, upravo Rambo u Domovinskom ratu spasio život, prisjetio se u razgovoru za Večernji list.
- Dogodilo se to u proboju iz Vukovara, kada smo izranjavani, gladni, umorni od bitaka i hodanja kroz nepoznato, Igor i ja, leđima naslonjeni jedan na drugoga, jednostavno zaspali. Kolona je krenula, mi ostali. Rambo je shvatio da nas nema, vratio se kroz kukuruz, probudio nas, digao, spasio. Stigli smo kolonu, stigli do slobode. Pokazao je tada svu svoju veličinu. Nisam siguran koliko bi se ljudi vraćalo po nas kroz kukuruz. Neću to nikada zaboraviti, i naš suborac Igor također. Evo, on se s njim čuo dan prije smrti i kaže da je pitao za sve nas, kao da se pozdravljao s nama – kaže danas Damir, pa se prisjeća susreta s njim te ratne 1991. godine.
- Borio se diljem grada, ali jednostavno smo se našli s njim, kliknuli, i tako smo ostali zajedno do kraja. To su vremena gdje jednostavno padaju sve maske, ali on je bio zaista fantastičan čovjek. Formacijski nije bio u HOS-u, nego domaći Vukovarac, ali u to vrijeme stvarno nije bilo bitno tko pripada kojoj postrojbi. Trebao je svaki čovjek jer smo svaki dan bili ubijani i ranjavani. Žao mi je što o njemu više nismo pričali dok je bio živ. Bez ikakve demagogije, stvarno je bio velik čovjek i jako smo ponosni na njeg. Neopisivo mi je žao – ispričao je Markuš.
Suborci su ga posljednji puta vidjeli koncem veljače u Brodskom Stupniku kada je na vječni počinak ispraćen još jedan od heroja Domovinskog rata, Žarko Manjkas Crvenkapa. Sada će se suborci, na žalost, okupiti na posljednjem ispraćaju Mataije u njegovom rodnom Vukovaru, prema želji obitelji, gdje će ga zagrliti hrvatska gruda za koju se borio i koju je toliko volio.
Dnevnik.ba