“Tisuće zatvorenika bile su na otoku smještene i mučene. Bivši jugoslavenski zatvor je prestao raditi prije više od 30 godina i kompleks se raspada. Rijetki ljudi komemoriraju žrtve”, navodi se u prilogu njemačkog javnog radija Deutschlandfunk o Golom otoku.
"Trebalo bi napraviti muzej"
“Velika je to šteta. Ostale su još dvije-tri zgrade koje su u dobrom stanju. Tamo bi trebalo napraviti muzej. A možda i mali hostel, kako bi posjetitelji otoka imali gdje prenoćiti”, izjavio je ugostitelj.
U jednoj od zgrada bivšeg zatvora se može pogledati dokumentarni film u kojemu zatvorenici govore o svojim iskustvima, među njima i umjetnik Alfred Pal, koji je na Goli otok doveden 1949. pod sumnjom staljinističkih simpatija. Pal u filmu svjedoči kako se ljude na Golom otoku preodgajalo kako bi shvatili “da su ništa i da o svemu odlučuje Partija”.
Na Golom otoku umrlo oko 4000 ljudi
U prilogu se navodi kako je na Golom otoku umrlo oko 4000 ljudi, većinom od iscrpljenosti, gladi ili mučenja, te da su se uvjeti u logoru poboljšali oko 1956. godine te su tada u zatvor na ovom jadranskom otoku sve više počeli dolaziti kriminalci, dok su prije tu bili isključivo politički zatvorenici jugoslavenskog režima. 1988. je zatvor pak zatvoren, a postojeća dokumentacija uništena, ističe Deutschlandfunk.
Podsjeća se i da su mnogi ljudi s obližnjeg Raba radili kao čuvari na Golom otoku, pa im nije bilo u interesu da se o tome sačuva dokumentacija.
O svojim iskustvima su dugo vremena šutjeli i čuvari, ali i zatvorenici koji su bili na Golom otoku, a za očuvanje sjećanja na užase Golog otoka danas se zalaže par nevladinih udruga i lokalna turistička zajednica Lopar. Oni kažu da im treba državna pomoć kako bi Goli otok dobio memorijalni centar.
Marin Muščo iz Turističke zajednice rekao je za Deutschlandfunk kako postoji i zakonski prijedlog da se na Golom otoku počne ozbiljnije komemorirati zatvorenike, ali da je zastao u saboru. Lokalci pak žele da se tako omogući i razvoj Golog otoka, ali i poštovanje za njegove žrtve.
Dnevnik.ba