Article_Top_970x250

Neumljani se prisjetili branitelja Ivice Vuce i Gorana Kliškića

Uspomena na združenu braću s mosta na Bistrini

Neumljani se prisjetili branitelja Ivice Vuce i Gorana Kliškića

tra 01, 2021

Piše: Nikolina Lovrić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Dnevnik.ba

„Obojica su umrli, a ja nisam mogao da im pomognem. Ljubio sam čas Gorana, čas Vucu i preklinjao da me ne ostavljaju. Bolove koji su razdirali moje tijelo nisam više ni osjećao. Bol za prijateljima, braćom po oružju, razdirala me sto puta više. Poludio sam. Sjeo sam između njih i poželio da iskrvarim i umrem zajedno s njima…“

Kada iz smjera Neuma idete prema Dubrovniku, s desne strane uz most na Bistrini nedaleko od Stona, nećete moći da ne zapazite spomenik. Nerijetko kraj njega vozači projure i ne pitajući se kome je podignut. Netko se tek onako brzinski nad volanom nagne u naklon, netko se prekrsti, a samo rijetki stanu.

Oni koji pak to učine, ostanu ganuti kratkom pričom koja s kamenog spomenika progovara jezikom požrtvovnosti i prijateljstva.

Goran Kliškić i Ivica Vuco bili su članovi diverzantskog voda IV.Gardijske brigade HV-a, koji je tog 24.ožujka 1992. na bistrinskom mostu doslovno branio jug Hrvatske od srpsko-crnogorskih napada i, konačno, čuvao ga od kompletnog odsijecanja od matice države.

U silovitom i preciznom napadu agresora, Ivica Vuco je pogođen gelerom u glavu. U pomoć su mu bez razmišljanja priskočili zapovjednik voda Goran Kliškić i Izudin Bečirčić koji je i sam ranjen u ruku u napadu koji nije jenjavao. Usprkos tome, Goran i Izudin nisu odustali od izvlačenja suborca na izdisaju sve dok ih i same nije zadesila eksplozija granate koja je smrtno ranila Kliškića, a Bečirčića silovito odbacila .

Nakon što je uspio doći sebi, Bečirčić nadnaravnom snagom uspijeva izvući oba svoja smrtno stradala suborca do obližnjeg zaklona.

Preživjeli Bečirčić kasnije je svjedočio: „Obojica su  umrli, a ja nisam mogao da im pomognem. Ljubio sam čas Gorana, čas Vucu i preklinjao da me ne ostavljaju. Bolove koji su razdirali moje tijelo nisam više ni osjećao. Bol za prijateljima, braćom po oružju, razdirala me sto puta više. Poludio sam. Sjeo sam između njih i poželio da iskrvarim i umrem zajedno s njima…“

Goran Kliškić rođen je 29.rujna 1969.godine u Splitu.. Kao aktivni sportaš i ljubitelj borilačkih vještina s crnim pojasom, postao je vrsni izviđač-diverzant. Dva je puta žrtvovao život za suborce. Prvi put 1991. spašavajući suborca Ivicu Boškovića kada je zaradio 30 šavova, te drugi put 1992., kada je preminuo.

Goran Kliškić pokopan je u 23. godini na splitskom groblju Lovrinac, a Ivica Vuco isti dan, u svojoj dvadeset prvoj u svom rodnom mjestu Srinjine kraj Splita.

Izudin je oba svoja prijatelja, oslanjajući se na štake, ispratio na vječni počinak.

Kako doznajemo, Ronilački klub veterana 4. gardijske brigade, 30.-og ožujka 2021. uputio je inicijativu Predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću da novi Pelješki most u izgradnji ponese ime pok. pukovnika Gorana Kliškića – heroja domovinskog rata.

Inicijativi su se na neki način pridružili i mladi Neumljani koji su na dan pogibije junake slavne Četvrte, Vucu i Gorana, pozdravili plamenom baklji i transparentom:

 „Ima nas koji su ponosni na vas. Ima nas. Ima još.“

Dnevnik.ba