I dok je klub u kojem je Maradona igrao stavio objavu u kojoj piše da je "sad vrijeme za tugu, a riječi će doći kasnije", tisuće Napolitanaca izašle su na gradske ulice kako bi odale počast svojem idolu. Dio njih se okupio ispod murala posvećenog Maradoni gdje su mu bakljama odali posljednju počast.
Nápoli. pic.twitter.com/V5MebJAJP1
— TyC Sports (@TyCSports) November 25, 2020
Status božanstva Maradona je zaslužio time što je Napoliju donio jedine dvije titule u povijesti. Bilo je to razdoblje duboke političke i ekonomske podjele Italije na siromašni jug i bogati sjever.
Maradona, i sam dijete iz siromašnih četvrti predgrađa Buenos Airesa, odmah se uklopio u prgav, radnički, skroman i fanatičan duh Napolitanaca. Napoli je prije njegovog dolaska bio anonimna i nebitna momčad u Italiji. Dolaskom Maradone jug napokon postaje dostojan konkurent sjeveru, čime se ispunjavaju snovi tisuća Napolitanaca.
Sve je kulminiralo na proslavi prvog naslova prvaka Italije 1987. godine.
Grad je tjednima bio u kaosu. Vladalo je izvanredno stanje i Napulj je podsjećao na New Orleans tijekom Mardi Grassa. Ništa nije radilo u gradu osim kafića. Grad nije spavao, samo se slavilo. Nedugo nakon osvajanja naslova u Napulju su održani lokalni izbori, a da se nekim slučajem kandidirao za gradonačelnika, Maradona bi uvjerljivo pobijedio jer je više od 30 tisuća Napolitanaca zaokružilo njegovo ime. 95 posto muške djece rođeno u to vrijeme dobilo je ime Diego, a vrhunac ludila bio je golemi grafit koji je jednog jutra osvanuo na lokalnom groblju, a bio je jasna poruka umrlima:
‘‘Mrtvi, nemate pojma što propuštate!‘‘
Dnevnik.ba