Article_Top_970x250

Na današnji dan počeli napadi na Ljubuški, najmlađa žrtva je devetomjesečna beba

velikosrpska agresija

Na današnji dan počeli napadi na Ljubuški, najmlađa žrtva je devetomjesečna beba

tra 09, 2021
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Screenshot

Nije vojska Jugoslavije samo ubijala po Hercegovini 1945. nakon završetka rata i još godinama nakon rata. Danas se zaboravlja da je ista zločinačka vojska Jugoslavije počinila brojne ratne zločine i 1992. godine.

Napadi na Ljubuški počeli 9. travnja 1992. godine raketiranjem sela Lipna s dvije “krmače” avionske bombe od 250 kg, a nastavljeni 21. travnja 1992. godine na uži dio grada Ljubuškog kada je poginuo Ante Sušac, a ranjeni su Marko Marinović, Semir Gujić, Franjo Jurčić, Safet Maksumić. Nešto kasnije, početkom svibnja, zločinačka JNA je VBR-ovima ubila brata i sestru Filipa Kraljevića (9 mjeseci star) i Ivanu Kraljević (10 godina stara).

Vratimo se za trenutak 29 godina unatrag i prisjetimo se ljubuškog travnja i svibnja 1992. godine, svibnja u kojem je izvršen napad na civile Ljubuškog, piše ljubuski.net

Bila je nedjelja, 3. svibanj 1992. godine, kada je Ljubuški napadnut VBR-ovima (dalekometnim višecijevnim bacačima raketa) JNA, na uži dio grada ispaljene su s 54 rakete kalibra 128 mm, u ovom napadu na civilno stanovništvo život su izgubili naši najmlađi sugrađani brat i sestra – Filip Kraljević  (beba od devet mjeseci) i Ivana Kraljević (10), oboje djeca Zdravke i Marka Kraljevića.

Odvojimo trenutak u svojim mislima za njihovu vječnost, kažimo njihovim vršnjacima koji danas žive u Ljubuškom kako su bile nevine ove dječje ruke – da se ne zaboravi.

U istom napadu teže su ozlijeđeni Radmila Bradvica koja je i preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda, Muhamed Ibrulj, Amela Ibrulj, Đula Omerhodžić, Drago Herceg, Jasna Boras i Erna Smajihodžić.

Dva dana poslije, 5. svibnja, raketirani su Grljevići.

U petak, 8.svibnja 1992. godine, u 11 i 30 sati ponovo napad na centar Ljubuškog s 8 razornih bombi – prilikom napada poginuo je Krešo Granić, ranjeni su Hadžena Nović, Vlado Srdić, Vladimir Srdić i Tomislav Musa, istog dana topništvom je gađano selo Stubica.

11. svibnja 1992. zrakoplovni napad na Grljeviće s 4 razorne bombe – ozlijeđeni su Milica Zadro i Ivan Kordić.

15. svibnja 1992. zrakoplovi ponovno napadaju Grljeviće s 23 rakete.

18. svibnja 1992. godine u 12:30 zrakoplovni napadi kazetnim bombama na sela Prolog i Crveni Grm.

Ljubuški je, kao što je navedeno u uvodu, bio meta zločinačkih partizana i komunističkih krvnika i u II. svjetskom ratu i nakon završetka rata. Partizani su 29. listopada 1944. ušli u Ljubuški, a s njima i crvena revolucija, koja je odmah započela likvidacijama klasnih neprijatelja, svećenika, uglednijih seljaka i svih koje se smatralo mogućim klasnim i ideološkim protivnicima komunističkoga poretka. Pred tim su zločinima bježali pojedinci i skupine, čitave obitelji, prema Mostaru, Sarajevu i dalje, mislilo se „dok zlo prođe“.

A zlo nije prolazilo, nego je postajalo sve okrutnije i krvoločnije; stradanja Hrvata Hercegovine od 1945. nadalje bila se teška i krvava. Mnogi se Hrvati, smrtno nastradali u povlačenju ili ubijeni na Križnom putu 1945., nikad nisu vratili svojim kućama i obiteljima.

Dnevnik.ba