"Dovoljno je doći ovamo i doživjeti iskustvo koje poznaju mnogobrojni građani Bosne i Hercegovine koji ovamo dolaze u vrlo velikom broju. Međugorje ne treba biti apologija, nego iskustvo građana BiH koji dolaze u velikom broju ovamo i žive to iskustvo. Mislim da je najbolja metodologija i način upoznavanja Međugorja doći ovamo i doživjeti to iskustvo. To je moja metodologija.
Onima koji su željeli vidjeti Krista rečeno je: Dođite i vidite. Moja nazočnost ovdje nadasve je odluka Svetoga Oca, koji me je kao apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje poslao i time naglasio važnost Međugorja i njegovo značenje", za Večernji list o svome doživljaju i o svojoj ulozi govori apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Henryk Hoser, nadbiskup varšavsko-poljski u miru.
"Važan argument u korist Međugorja jest sama statistika Međugorja. Vidimo da se povećava broj hodočasnika, i ne samo da dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta nego nakon njihova povratka kući čine sve da bi nastavili živjeti u duhu i pobožnosti, koju su nadasve otkrili i ponovno pronašli ovdje u Međugorju. Čini mi se da su u svijetu brojniji oni koji znaju gdje se nalazi Međugorje nego koji je glavni grad BiH. To je za njih točka prepoznavanja, mjesto orijentacije. Snaga privlačnosti Međugorja objašnjava se činjenicom da doći ovamo nije jednostavno. Ljudi se jako trude i naprežu da dođu u Međugorje, da proputuju nekoliko etapa i stignu ovamo", objašnjava mons. Henryk Hoser
Kako biste ocijenili svoj dosadašnji boravak u Međugorju?
Ovo je moj drugi boravak u Međugorju. Prvi put došao sam prošle godine kao posebni izaslanik Svetoga Oca, ali nadasve nastavljam upoznavati ovu stvarnost koja je složena, bogata, i sada treba upoznati detalje ove stvarnosti i sukladno tome postupati u određenim situacijama, reagirati uvijek u istome smjeru, a to je u razvoju ovoga mjesta s duhovnoga stajališta, naravno. To je vrlo snažno ovdje. Vrlo snažna linija ovdje je duhovni razvoj, a druga točka je materijalni razvoj. Infrastruktura koja je trenutačno ovdje na raspolaganju jako je slaba i siromašna u odnosu ne samo na broj stranih hodočasnika koji dolaze iz dalekih zemalja nego i brojnih hodočasnika koji dolaze iz BiH i Hrvatske i drugih zemalja Balkana.
Imenovani ste kao apostolski vizitator, no imate i upraviteljske ovlasti?
Imam neke ovlasti za djelovanje ovdje. Na primjer, vezano za nove zajednice koje su u Međugorju čija pozicija još nije institucionalizirana. Njihova situacija nije formalizirana. Sveta Stolica mi je dala punu ovlast ne samo za upoznavanje njihove situacije i živo, nego i da postupim ili eventualno odobrim njihovu nazočnost, ali uvijek sukladno propisima crkvenog zakonika. Dvije stvari imaju priličnu važnost: potaknuti dovoljan broj ispovjednika, radimo na tome da predložimo pravilo za one svećenike koji dolaze zajedno s hodočasnicima i prate ih tijekom hodočašća, ali i da reguliramo ispovjednike koji će ovdje biti fiksni i u službi pastorala na različitim jezicima.
Što je potrebno unaprijediti na pastoralnom planu u Međugorju?
Recimo da je liturgija nešto što je na vrlo korektnoj razini, a i ostali oblici pobožnosti korektni su sa stanovišta naučiteljstva Crkve i liturgijskih propisa. Imamo još sigurno i stvari koje treba promijeniti jer ovo kako je sada proisteklo je iz godina iskustva ovdje, u samom mjestu. Taj se oblik razvio sudjelovanjem župnika koji su se ovdje mijenjali i djelovali, a model koji se sada ponavlja na isti način, molitveni je model u mnogim zemljama svijeta. To su sami hodočasnici pronijeli u mnoge zemlje svijeta. Ono što sasvim sigurno možemo popraviti druga je dimenzija Međugorja, a to je katehetska formacija. Ne samo kateheze koje se nude hodočasnicima koji ovamo regularno dolaze nego i kongresi, seminari, duhovne obnove za različite staleže koje imamo, za svećenike, redovnike itd. To možemo svakako još poboljšati i naći najbolje prijedloge za one koje ćemo pozvati da vode takve duhovne programe, kao što su propovjednici, stručnjaci iz cijeloga svijeta itd. Duhovne obnove vrlo su važan aspekt Međugorja.
Govori se i o dogradnji svetišta, natkrivanju vanjskog oltara, gradnji kapelice trajnog klanjanja?
Da, već postoji skupina arhitekata koji pripremaju projekte da naprave i jedno i drugo. Razviti, dakle, prostor za liturgijska slavlja, koji će biti natkriven i zadovoljiti sve klimatske uvjete. Po vrućini ljeti, hladnoći zimi. Otvoreni trg, prostor vanjskog oltara koji ovdje imamo, ne štiti ljude koji sudjeluju na liturgijskim slavljima. Mislimo još sagraditi i kapelicu trajnog klanjanja. To je sada u pripravi.
Ostatak intervjua pročitajte na portalu Večernji.hr.
Dnevnik.ba