Slavlje Božje Riječi započeto je liturgijskom popijevkom „Ti, Kriste, Kraju vjekova“ koju su animirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a pjevali svi nazočni iz prigodnih knjižica koju je izdalo Vijeće za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine prema knjižici u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog.
Na početku nuncij Pezzuto pozdravio je mitropolita Hrizostoma i biskupa Vukšića te desetoricu pravoslavnih sveštenika i đakona kao i brojne katoličke svećenike među kojima provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozu Marinčića i generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons.Slađana Ćosića. Pozdravio je i brojne časne sestre raznih družbi, bogoslove i sve nazočne vjernike. U molitvi su sudjelovali i pastori Kršćanske adventističke i Evanđeoske crkve u Sarajevu te grupa mladih pravoslavnih vjernika koji blisko surađuju s Nadbiskupijskim centrom za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ u Sarajevu. Napominjući da ovim slavljem Božje Riječi započinju tjedan molitve za jedinstvo svih kršćana, nuncij Pezzuto kazao je da molitva jest osjećaj za odgovornost te da se svatko od kršćana treba osjećati odgovornim za zajedništvo i jedinstvo svih kršćana.
Uvodeći u slavlje Božje Riječi, biskup Vukšić podsjetio je da su ovogodišnje molitvene tekstove pripravili kršćani s otočne države Malte kamo se, putujući prema Rimu, brodom nasukao sv. Pavao sa suputnicima 60. godine nakon Krista i gdje su njemu i svim brodolomcima stanovnici otoka iskazali „nesvakidašnje čovjekoljublje“. Pozvao je sve da njihov primjer gostoljubivosti slijede svi kršćani. Dodao je da i osobna povijest svakog kršćanina i cijele Crkve sliči plovidbi po nemirnom moru kroz koje ih Bog vodi svojom božanskom providnošću.
Poslije zaziva Duha Svetoga uslijedio je čin kajanja tijekom kojeg su nazočni molili da Božje oproštenje kad su „kršćani iz različitih crkava i tradicija, jedni druge susretali s nepovjerenjem“, kada su „jedni drugima prouzročili bol, nevolje i strah“, kada su „ostali zatvoreni i ravnodušni zbog svojih sebičnosti, umjesto da svima, osobito strancima i izbjeglicama, budemo gostoljubivi“…
Pošto je bogoslov pročitao odlomak iz Djela apostolskih (27,18–28,10), koji prikazuje brodolom sv. Pavla i suputnika, kojih je ukupno bilo 276, i gostoljubivost žitelja Malte, a biskup Vukšić evanđeoski odlomak iz Evanđelja po Marku (16, 14–20) koji prikazuje Isusa kako šalje svoje učenike da pođu po svem svijetu i propovijedaju evanđelje svakom stvorenju, prigodnu propovijed uputio je mitropolit Hrizostom započinjući je „u ime Oca i Sina i Svetoga Duha“. Obraćajući se nunciju Pezzutu, biskupu Vukšiću, svima svećenicima, đakonima, redovnicima, redovnicama i svim prisutnima, najprije je pročitao misao vodilju svoje propovijedi odnosno Isusove riječi iz Evanđelja po Ivanu (14,14): „I što god zaištete u moje ime, učinit ću da se proslavi Otac u Sinu“. Podsjetio je da je, „u trenucima svoje „bogočovječanske agonije, pred samo njegovo stradanje“, Bogočovjek Gospodin Isus Krist molio u Getsemanskom vrtu „za svoje učenike, za svoju malu zajednicu koja je postala sol zemlje i novi kvasa kojim će se zamijesiti čitavo tijesto“.
„Osim što se moli za njih, On i poručuje svetim apostolima i prvim kršćanima da se mole Bogu Ocu. Ali ono što je bitno istaknuti u ovoj Njegovoj poruci, istaknuto je u prvom dijelu Njegove poruke u riječima: ‘I što god zaištete u moje ime, učinit ću‘… Draga braćo i sestre, mi poslije dvije tisuće godina osjećamo da to Gospodin nama poručuje. Nalazimo snagu i ohrabrenje da se neprestano molimo da sve kušnje, kroz koje prolazimo u svom svijetu, prolazimo Njegovom dobrotom, Njegovom milošću i pomoći“, kazao je mitropolit Hrizostom te podsjetio da je Isus prije toga pozvao apostole da ne mole kao pogani te da traže samo kraljevstvo nebesko.
„A što je to carstvo Božje? To je zajednica i jedinstvo s Ocem i Sinom i Duhom Svetim u Crkvi Njegovoj. Sve drugo što nam je potrebno Gospodin nam je već dao i neprestano daje. A što bi onda značio Isusov poticanje kršćana da se mole Bogu Ocu i to što kaže: ‘I što god zaištete u moje ime, učinit ću‘? Odgovor nalazimo na kraju Njegove velikosvećeničke molitve gdje se On moli Ocu pa kaže: ‘Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet. I za njih ja posvećujem sebe, da i oni budu posvećeni u istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio‘ (Iv 17,19-26),“, kazao je mitropolit Hrizostom ističući da je Gospodin prepoznao slabosti svojih učenika podsjećajući na primjer braće Jakova i Ivana koji traže od Isusa da sjednu pokraj njega u kraljevstvu nebeskom i gnjev ostalih apostola prema dvojici braće.
„Po samom božanskom saznanju Gospodin je znao da će upravo Crkva Njegova proći i prolaziti upravo kroz ovakva apostolska i slične kušnje, kušnje koje će ne samo ugroziti jedinstvo Crkve već i jedinstvo samih kršćana s Njim i s Ocem nebeskim. Na žalost, mi kršćani, koji vjerujemo i ispovijedamo Krista Gospodina, Njegovog po prirodi a našeg po blagodati Oca nebeskog, i Duha Svetoga, za još svega 34 godine živimo tisuću godina naše pocijepanosti i našeg nejedinstva, a što jest plod ljudskih slabosti… Sad možemo najbolje razumjeti Njegovo poticanje na posebno moljenje Bogu Ocu i na posebno traženje ‘što god zaištete‘, ali i dodatak ‘u ime moje‘“, rekao je mitropolit Hrizostom ističući da se u pravo u tome i nalazi bit poruke da mole i traže jedinstvo u Kristovo ime. „Molimo i tražimo naše zajedništvo i jedinstvo u ime Isusa Krista i onda će nam On toliko traženo i moljeno jedinstvo dati poslije svih naših smirenja, pokornosti i ljubavi jednih prema drugima“, poručio je mitropolit Hrizostom dodajući da Krist daruje jedinstvo da bi se Otac proslavio u Sinu.
Potom je mitropolit Hrizostom zahvalio nunciju Pezzutu, biskupu Vukšiću te posebno odsutnom domaćinu nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću i svim suradnicima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim katolicima u Sarajevu „na višegodišnjem zalaganju za naše kršćansko jedinstvo i dobro svjedočanstvo ne samo u ovom gradu već u cijelom svijetu“. „I kao što smo i ranije rekli, podsjetit ću i sebe i sve nas zajedno da naše jedinstvo mora doći iznutra, iz nas i kroz Isusa Krista“, kazao je mitropolit Hrizostom koji je poželio da bude „sretno i blagoslovljeno ovo naše zajedničko moljenje za jedinstvo kršćana počevši od nas odavde iz Sarajeva do samih krajeva zemlje“. „Molimo se da nas Otac nebeski ohrabri kao nekada uplašene, razjedinjene i razbježane apostole da se opet oko Njega saberemo i čujemo one Njegove blage riječi: ‘.. I bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.‘ (Dj 1, 8)“, poručio je na kraju propovijedi mitropolit Hrizostom.
Nakon propovijedi svi su zajedno izmolili Nicejsko-carigradsko vjerovanje. Uvodeći u Molitvu vjernika, biskup Vukšić je podsjetio da su čuli odlomak iz Djela apostolskih koji opisuje opasnu morsku plovidbu apostola Pavla i suputnika koji su se iskrcali na Malti. „Malta je otok i zbog toga brodovi imaju značajnu ulogu u životu Maltežana. Brod i veslo su simboli olujnog putovanja na koje su se dali kršćani u svome nastojanju oko jedinstva. U skladu s prijedlogom pripremne skupine molitvenih materijala s Malte, stavili smo ovdje model broda jer se Crkva često opisuje kao lađa koja plovi kroz nemirna vremena povijesti. Također smo, u skladu s prijedlogom skupine s Malte, stavili i simboličko veslo na kojem su napisane riječi: pomirenje, prosvjetljenje, nada, povjerenje, snaga, gostoljubivost, obraćenje i velikodušnost. Ne možemo sami svladati životne oluje. Čamac plovi prema naprijed samo ako svi zajedno skladno veslaju. Upravo u nevoljama prepoznajemo koliko je važno ujediniti se i povezati snage“, kazao je biskup Vukšić nakon kojeg su bogoslovi pročitali molitvene zazive da milostivi Bog „iscijeli bolna sjećanja iz prošlosti, kojima su naše crkve ranjene i koja nas još uvijek dijele“, da ih „nauči slijediti Krista, svjetlo istinsko“, da ih, „kada se nad lađama života nadviju oluje, osnaži pouzdanje“, da „sve međusobne zavađenosti preobrazi u slogu“, „da istinu promiču u pravednosti i ljubavi“, da „razori vidljive i nevidljive barijere, koje priječe da ljudska braća i sestre u opasnosti i potrebi budu dobrodošli…“.
Pošto su zajedno izmolili molitvu Gospodnju „Oče naš“, nuncij Pezzuto zazvao je na sve Božji blagoslov, a susret je završen zajedničkom pjevanjem poznate popijevke „Krist na žalu“.
Dnevnik.ba