Naime, u okrugu Ayvalık, u provinciji Balikesir na zapadu Turske, u proteklom razdoblju su padale jake i obilne kiše koje su ispunile i saprale ilegalne tunele i iskopine koje se više godina vrše oko temelja kapelice, što je oslabilo njezinu statiku te dovelo do urušavanja.
Inače, Turska ima bogatu kršćansku povijest, ali prisutnost kršćana velikim je dijelom eliminirana tijekom genocida kojeg je sponzorirala država ranih 1900-ih. Crkve su ostale u ruševinama, oduzela ih je država, i/ili su pretvorene u džamije, kulturne centre... Vlasti također ograničavaju pristup preostalim povijesnim crkvama te ih tamošnji kršćani ne mogu koristiti kao svoje bogomolje.
Iz ICC-a ističu kako je u turskom društvu u opticaju velika zabluda da je nekoć brojna kršćanska zajednica imala bogatstvo u vidu zlata, pehara, dragulja i tome slično. Tako su napuštena mjesta povezana s kršćanstvom često na meti samozvanih, ali i profesionalnih lovaca na blaga. Postoje mehanizmi koji omogućavaju državi da procesuira ove pljačkaše, međutim takvi se sudski procesi rijetko događaju. Tako su oni okuraženi nastavljati iskopavanja jer lažna retorika osude koju koriste političari nije dovoljna da se zaštite iskopine.
Ovo je klasični primjer kulturocida i brisanja povijesti čitavog jednog podneblja u izvedbi lopova, ali pod patronatom države Turske, piše Nedjelja.ba.
Dnevnik.ba