- Jednom tjedno družite se s prijateljima i braćom. Možete otvoreno raspraviti o svemu što se događa. Znamo reći da je riječ o malom kuvajtskom parlamentu, govori Ghazi Ibrahim Al-Enezi, vlasnik tvrtke AHL Al-Khaleej.
- Na diwanyju dolaze ljudi iz sektora naftnog i plinskog biznisa. I oni koji su u njemu radili nekad, i oni koji su u njemu danas. Ljudi sa svih razina biznisa, od predsjednika uprave ili vlasnika tvrtki do niže korporativne razine. Sklapaju se poslovi, dijele iskustva, naglašava Damir Pavličić, direktor kuvajtske podružnice tvrtke Global Rig move.
Damir Pavličić u Kuvajt je došao prije tri godine. Prije toga deset je proveo u Saudijskoj Arabiji, zarađujući za kruh u tamošnjoj državnoj naftnoj kompaniji. Danas radi za privatnu tvrtku iz Milana. Bave se premještanjem tornjeva za bušenje u naftom prebogatoj zemlji, u kojoj strani investitor mora imati kuvajtskog partnera.
- Dubai danas živi od turizma, oni su shvatili da nafte neće biti unedogled. Kuvajćani više ulažu u inozemstvu. Ekonomski gledano, Kuvajt je negdje između UAE i Katra, dodaje Pavličić.
Litra benzina u Kuvajtu stoji pet puta jeftinije nego u Hrvatskoj, 2 kune. Posjedovanje dizelaša stoga bi doista bilo bespredmetno. Kuvajt je deseti najveći proizvođač crnog zlata na svijetu, s jednima od najmanjih troškova proizvodnje. Prihodi od izvoza nafte čine više od polovice kuvajtskog BDP-a, kao i 95 posto prihoda države, piše HRT.
Kuvajtska naftna državna tvrtka u sljedeća dva desetljeća namjerava u povećanje proizvodnje uložiti 500 milijardi američkih dolara. Cijena barela kuvajtske sirove nafte, međutim, osam je puta manja od onoga što je potrebno za kuvajtsku proračunsku ravnotežu.
Prvi proračunski deficit nakon dugo vremena Kuvajt je inače zabilježio 2015., upravo zbog niskih cijena nafte. Šesta je godina kako taj deficit raste. Susjedne zaljevske zemlje u međuvremenu su barem pokušale diverzificirati svoje ekonomije, Kuvajt ne.
- Na nesreću, Kuvajt zaostaje. Nedostaje kreativnosti u stvaranju radnih mjesta za novu generaciju, istaknuo je Kamil A. Al-Harami, naftni analitičar.
Radio postaja FM 88.8 najslušanija je u Kuvajtu, prva je privatna u zemlji. Nalazi se u najprestižnijem trgovačkom centru u Kuvajtu, pa je i njezina frekvencija najskuplja na svijetu.
Vladi godišnje za nju plaćaju čak 4 milijuna američkih dolara! U kontakt-emisiji najpopularnijeg voditelja u Kuvajtu progovaraju o svim temama, na njima svojstven način. Zabavan, ali dovoljno ozbiljan da pretresaju krucijalnu temu - proračunski deficit u sljedećoj fiskalnoj godini iznosit će 27 milijardi američkih dolara!
- Imamo 20 tisuća Kuvajćana koje treba zaposliti. Za njih nema mjesta u vladinim institucijama. Gotovo 60 posto vladinog proračuna troši se na plaće. To je pogrešno, iznimno pogrešno, rekao je Talal Thunayan Al-Yaqout, direktor radijske postaje FM 88.8.
Kuvajt svojim državljanima subvencionira praktički sve u životu - školarine, zdravstveno osiguranje, mirovine, hranu, struju i vodu, gorivo…
- To je dobro jer pomaže ljudima, ali je i loše jer ih čini ovisnima o vladi. A kada su ovisni, ne mogu napraviti ništa osim kimati glavom toj istoj vladi, kazao je Saud Musaid Al-Daham, bivši direktor državne tvrtke za bušenje.
Država čak daje i financijski poticaj za studiranje, pa ne čudi što su državljani Kuvajta uglavnom visokoobrazovani i rade isključivo kao menadžeri u tvrtkama.
Odmah nakon završetka fakulteta dobiju pravo na kuću, jednako kao i tek vjenčani parovi. Ako ne žele kuću, dobiju gradilište i novac. I beskamatni kredit za opremanje doma, naravno. U najgorem slučaju, država im plaća mjesečnu stanarinu.
- Postoji 120 tisuća narudžbi za kuću u Kuvajtu. Vlada daje samo 30 tisuća njih. Što je s ostalima? Gdje će živjeti? Velika je potražnja, vlada se s time ne može nositi. Ne zato jer ne želi, već naprosto jer je to nemoguće, naglašava Al-Yaqout.
U zemlji s nešto više od 4 i pol milijuna stanovnika dvaput je više stranaca nego kuvajtskih državljana (kuvajtsko državljanstvo stječe se samo ako je osoba priznato dijete iz braka dvoje čistokrvnih Kuvajćana). Golem dio vojske stranaca ekonomski su migranti, oni su zapravo pogonsko gorivo kuvajtskog gospodarstva.
- Indijci su uvijek ondje gdje je razvoj, gdje ima prihoda. Većina stanovništva u Kuvajtu su Indijci, tek potom brojčano slijede Kuvajćani, govori Shaik Omer, zaposlenik naftne tvrtke.
Legalnu radnu dozvolu, koja je najskuplja od svih u zaljevskim zemljama, stranac ne može dobiti bez sponzora tj. poslodavca. On strancu otvara i bankovni račun, a odgovoran je za osobu dok ona boravi u Kuvajtu.
- Privatni sektor zapošljava 10 ili maksimalno 15 posto Kuvajćana. Ostatak su stranci. To je životna činjenica. Naši odvjetnici, učitelji, doktori, tehničari, radnici u rafinerijama, o kojima ovisi naftna industrija, svi su oni stranci, ističe Al-Harami.
Vlada uskoro kreće u projekt zapošljavanja 10 tisuća kuvajtskih državljana u privatnom sektoru. Dio je to procesa tzv. kuvajtizacije, zamjene stranaca kuvajtskim državljanima, kako bi se smanjila njihova stopa nezaposlenosti.
- Kako ćete ohrabriti strane investitore da dođu u Kuvajt i investiraju novac i onda im reći – Ne možete zaposliti svoje državljane nego samo Kuvajćane? Nitko neće doći. To je dio velike jednadžbe, velikog izazova koji u budućnosti stoji pred vladom, naglašava Al-Yaqout.
Tri tornja, koje je gradila jugoslavenska građevinska tvrtka krajem 1970-tih, a koji su obnovljeni nakon Saddamove agresije, najprepoznatljiva su vizura Kuwait Cityja, simbol ekonomskog prosperiteta i modernog Kuvajta. Društva s jakom kupovnom moći, u kojemu je prosječna plaća između 4300 i 5000 dolara.
- Vlada mi daje subvencioniranu rižu, šećer, piletinu, sir, ulje, meso… Sve to subvencioniraju? Zašto? Ne treba mi to, govori Al Harami.
U pristojnoj četvrti iznajmljivanje dvosobnog stana stoji mjesečno 900 dolara. Stranci u Kuvajtu ne mogu posjedovati nekretnine. Zemlja je to u kojoj porez plaćaju isključivo strane tvrtke koje rade u Kuvajtu. Ne i strani radnici, njima ostaje čista zarada.
- U drugim zemljama u koje ljudi odlaze i žive ondje pri transferiranju vlastitog novca plaćaju porez. Pritom je količina novca za transferiranje ograničena. Neki od ljudi rade ovdje kako bi prehranjivali svoje obitelji kod kuće, rekao je Al-Ansari.
Kuvajtski dinar najjača je valuta na svijetu, ali ne vrijedi izvan granica Kuvajta. Države s najstarijim i jednim od najvećih suverenih fondova na svijetu, u koji se slijeva četvrtina svih prihoda od nafte. Taj se novac oplođuje isključivo ulaganjem u inozemstvu. Za to vrijeme infrastruktura u zemlji gotovo da i ne postoji. Malo se ulaže u obrazovanje i zdravstvo.
- Ja sam rođen otprilike u doba otkrivanja nafte. Ali tada nije bilo struje, asfaltiranih cesta, klimatizacijskih uređaja… Danas postoje. I uživamo u svemu tome. Osim toga, mladoj generaciji osiguravamo novac u bankama, investiran, na razini 600 milijardi dolara. To je za njih, za moje unuke! Ali molim i moju i buduću generaciju da to ne iskorištavaju na krivi način. Moramo se odmaknuti dalje od eksploatacije nafte, ukazuje Al-Harami.
Četvrtina stanovništva Kuvajta mlađa je od 17 godina! U sljedećih desetljeće i pol morat će se stvoriti 400 do 600 tisuća novih radnih mjesta za one koji će ući na tržište rada, godišnje više od 20 tisuća njih! Kuvajtu je potrebna kreativnost, dokidanje ustaljene prakse i očekivanja da vlada riješi sve probleme.
- Kuvajt se mijenja. Populacija se mijenja, mentalitet se mijenja. Neki od stanovnika toliko brzo da ih morate povući natrag, drugi sporo. I ne razumiju ili ne žele razumjeti kad im kažete – Morat ćete platiti! Odgovaraju – Ne, vlada nam mora dati plaću i posao. Taj mentalitet mora se mijenjati, govori Al-Yaqout.
- Mlada generacija je jako lijena, nisu kao generacija očeva i djedova. U svemu ovise o vladi. Od dana rođenja do smrti vlada plaća sve. Zdravstvo, obrazovanje, osigurava radno mjesto, sve, naglašava Ghazi Ibrahim Al-Enezi, vlasnik tvrtke AHL Al-Khaleej.
Kuvajćani bi trebali raditi 8 sati dnevno. A rade samo 2 sata. Jer nemaju puno posla. Plaćeni su za 8 sati, ali ulažu energiju samo za 2 sata. Kada kažem 2 sata, i previše kažem, istaknuo je Al-Yaqout.
Na diwaniyjama se neizbježno priča i o projektu Kuvajt 2035, u kojemu je zacrtano privlačenje stranih investicija u zemlju, osnaživanje privatnog sektora, diverzifikacija ekonomije, pa i razvijanje gotovo nepostojećeg turizma. Jer Kuvajćani su ipak svjesni koliko je tanka linija između blagodati i prokletstva kada je u pitanju crno zlato.
Dnevnik.ba