Vidjevši djelo ruskog klasika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog ‘Bijedni ljudi’, izdanje iz 1950. godine, koje se prodavalo po samo 10 kuna, vrlo dobro očuvano, nismo dvojili ni trenutka, piše herca.com.
A najzanimljivije je tek uslijedilo. Otvorivši knjigu, pronašli smo pismo. U njoj se jedna Dragica obraća drugoj, pozivajući je da se vide.
‘Evo konačno, draga Dragice, sam dobila tvoju adresu koju sam toliko željela. Naime, ja sam ovdje u Zagrebu i, naravno, pošto si i ti tu, mislila sam da bi mogle doći u kontakt.
Nemaš pojma koliko bih željela da te vidim, toliko sam se zaželjela svega što se tebe tiče.
Zamisli, to je čudno, ali imam osjećaj da kad te vidim, da će mi se dogoditi nešto lijepo, nešto drago.
Naime, možda si mi se više približila nego što misliš upravo u onim trenucima onog očaja, dakle, u najtežim.
Zato stalno imam osjećaj kao da bi se imala ili trebala za nešto odužiti.
Ne vjerujem da i ti ne bi mene voljela vidjeti, bar radi toga što smo stare prijateljice i koja te može podsjetiti na onaj kraj koji sigurno još nisi ni počela zaboravljati.
Zato, ako primiš ovo pismo, onda ili dođi do mene kad god imaš, odnosno uhvatiš malo vremena.
Ako ne znaš gdje je moja ulica ili ti je možda neugodno lutati, onda mi bar napiši gdje da se nađemo i kada (najbolje na nekom mjestu na Trgu Republike).
Sa nestrpljenjem očekujem tvoj odgovor ili eventualno posjet.
Za ovaj put ništa nego primi (…) srdačnih pozdrava od one koja te se radi sjeća i voli Te Dragica’
Uz pismo je priložena i adresa. Lijep svjedok nekih prošlih vremena, kad su sredstva komunikacije bila ponešto drugačija nego danas.
Dnevnik.ba