Vjernici deževičke župe za ovaj blagdan pripremali su se devetnicom, a dan prije blagdana Sv. Jakova Markijskog slavljena je misa uočnica, nakon koje je uslijedilo Euharistijsko klanjanje pod kojim se molilo za nova duhovna zvanja.
Na sam blagdan misno slavlje u deževičkoj župnoj crkvi predslavio je fra Miro Relota, župnik i gvardijan franjevačkog samostana u Fojnici, uz koncelebraciju kreševskog dekana fra Stipana Radića, župnika u Lepenici, kiseljačkog župnika fra Zorana Vukovića i domaćeg župnika don Marna Marića.
Prije početka mise vjernici su imali prigodu za sv. ispovjed, a pola sata prije bogoslužja molili su Gospinu krunicu i litanije Sv. Jakova Markijskog. Na početku misnog slavlja sve okupljene pozdravio je domaći župnik Marić izrazivši zahvalu svima koji su se i ove godine okupili oko svetca cijele Lepeničke doline, svetca koji čini mnoga čuda ne samo u našem kraju nego i u cijeloj domovini.
U prigodnoj propovijedi fra Miro je stavio naglasak na odanoj vjeri Sv. Jakova Markijskog koji je sa žarom i ljubavlju prema Isusu Kristu došao popraviti, urediti i dovesti na pravi put ljude ovdje u Bosni. „Zato nam je Sv. Jakov primjer kako izgarati za Isus Krista, on je veliki primjer franjevčake odanosti Isusu i Sv. Franji, on je zvjezda Danica i u radosti i u žalosti u ovoj našoj domovini. Zato, braćo i sestre, izgarajmo za dobro, izgrajmo za druge, pomažimo jedni drugima kao što je to činio i Sv. Jakova Markijski, koji je zaštitnik ove župne zajednice“, kazao je propovjednik.
Na kraju misnog slavlja župnik don Marin zahvalio je predsjedatelju bogoslužja na poticajnim riječima, kao i braći svećenicima na dolasku, a domaćim vjernicima na oragnizaciji i duhovnoj pripravi za blagdan. Nakon posvetne molitve Sv. Jakovu Markijskom i pozdrava Gospi, uslijedilo je bratsko druženje uz ručak i okrijepu.
Župa Deževice posvećena je Gospi Snježnoj, a za svojeg drugotnog patorna izabrala je Sv. Jakova Markijskog koji je za vrijeme djelovanja u Bosni boravio upravo u Deževicama gdje se i danas čuva velik spomen i čašćenje na tog talijanskog svetca.
„Sv. Jakov Markijski je dragi biser franjevčake duhovnosti, na kojem se dugo vremena skupljala prašina. Ta prašina je iz nekih razloga nakupljana svjesno, a iz nekih malom nebrigom nas koji trebamo ovake velikane stavljati kao svetionike na svojem zemaljskom putu. Upravo je svetište u Deževicama primjer kako se takvog jednog velikana doista treba njegovati i čuvati, jer je jedino vjernik uz Boga i svetce siguran na zemlji. Ljudi Sv. Jakova vole jer je bio jednostavan, ponizan i pravedan – zato je omiljen među pukom ovog kraja pa i cijele domovine. I, slobodno mogu reći, nakon dugo vremena ovo je napokon vrijeme Sv. Jakova Markijskog ili, bolje rečeno, ovo je naš dug prema njemu jer je tolike godine boravio u našoj domovini, a zamolo mu je i trag nestao...“, kazao nam je don Marin koji poduzima mnogo napora u promicanju talijanskog svetca kao svetog uzora i Deževica sa svim njihovim vrijednotama.
„Ovo svetište u Deževicama je jedino svetište u cijeloj Lepeničkoj dolini, i ono kao takvo ima prvo veliku važnost za lepenički kraj, a mi vjernici uvijek volimo taj intimni odnos s Bogom i svetcima, pa to tražiti upravo u svetištima, zato i ovo naše svetište nije više regionalno – ono je nadišlo granice domovine, Europe, pa i šire. U svetištu ljudi jačaju vjeru, obitelj, pa i svoj vjernički i nacionalni identitet“, rekao nam je župnik.
KT
Dnevnik,ba