Velike boginje (lat. Variola vera) su svijetom harale vrlo dugo i odnijele su milijune života, no nakon višedesetljetnog traganja za rješenjem, 1979. godine službeno su proglašene iskorijenjenim.
Velike boginje su najsmrtonosniji virus s kojim se čovječanstvo suočilo, odnijele su više od 300 milijuna života, a danas su jedina zarazna bolest koju smo uspjeli iskorijeniti. Virusi poput svinjske gripe koji su, kada su se pojavili, odnijeli mnogo života, danas spadaju u sezonske bolesti.
Osim velike smrtnosti kod malih boginja od 30 posto, zaraženi koji su preživjeli suočavali su se s teškim posljedicama - od ožiljaka do sljepila, piše World Economic Forum, prenosi Klix.
Pogođenost Variola verom u svijetu
Velike boginje nisu zaobišle ni Jugoslaviju u kojoj je nakon izbijanja epidemije proglašeno izvanredno stanje, država je uvedena u prisilnu karantenu, a kretanje je bilo strogo ograničeno. Ubrzo je provedeno i masovno cijepljenje svih stanovnika, bez ikakvih izuzetaka i u dva mjeseca epidemija je bila gotova. Ograničenja su potrajala još neko vrijeme, nakon pojave posljednjeg zabilježenog slučaja bolesti.
U pitanju je bolest koju uzrokuje variola virus, no kao kod koronavirusa prenosila se kapljično i mogli ste se zaraziti ako dođete u blizak kontakt sa zaraženom osobom. U zraku virus se raspršivao kašljanjem i kihanjem, a zaraza je bila skoro pa sigurna kako dodirnete vodu iz bubuljica koje su se pojavljivale kao jedan od simptoma bolesti.
Isprva su se širile u gusto naseljenim mjestima, nakon čega su trgovačkim putevima došle u sve dijelove svijeta.
Efikasni tretmani i lijekovi protiv malih boginja nisu postojali, ali je uz napor zdravstvenih stručnjaka napravljeno cjepivo koja uspješno sprječava razvoj infekcije.
Izdanje Večernjeg lista iz 1972.
Globalni program cijepljenja je vodila Svjetska zdravstvena organizacija. Cjepivo je otkriveno krajem 18. stoljeća, a ove boginje su, konstantnim radom na prepoznavanju zaraženih i njihovih kontakata, u potpunosti iskorijenjene tek u drugoj polovini 20. stoljeća.
Posljednji poznat slučaj zabilježen je u Somaliji 1977. godine, a velike boginje su službeno proglašene iskorijenjenima 1979. godine.
Početak imunizacije, proces pod nazivom variolizacija, izgledao je tako da su doktori uzimali uzorak tečnosti iz osipa zaražene osobe i pomoću noža je prenosili na drugu osobu. Ovaj proces doveo je do velikog širenja virusa i smrtnih slučajeva.
Konačno, za pronalazak cjepiva protiv malih boginja zaslužne su dvije osobe, farmer Benjamin Jesty i doktor Edward Jenner.
Prvo je Jesty uočio vezu između ove bolesti i kravljih boginja, on je primijetio da su poljoprivredni radnici zaraženi kravljim boginjama imuni na velike boginje.
Da desetljeća kasnije, doktor iz Engleske Edward Jenner svojim rigoroznim znanstvenim pristupom pomogao je da se ideja o cijepljenju što više proširi, a prije toga dokazao je povezanost ove dvije bolesti.
On je našao oboljelog od kravljih ospica, uzeo tekućinu iz jednog od njegovih žuljeva i tehnikom variolacije zarazio osmogodišnjeg dječaka. Kasnije je pokušao tog dječaka zaraziti malim boginjama, što nije uspjelo.
Zahvaljujući njemu stvoreno je cjepivo koja je u procesu iskorjenjivanja ove bolesti bilo rutinska intervencija, a šanse za pojavom nuspojava bile su velike. U rijetkim slučajevima, cjepivo jest izazivalo nekontroliranu replikaciju virusa, pa i fatalne posljedice.
Dnevnik.ba