Article_Top_970x250

Kako je Posavac obučavao Senegalce zanatu pletenja

video

Kako je Posavac obučavao Senegalce zanatu pletenja

tra 24, 2021
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: federalna.ba

Koliko će zanat značiti ovim ljudima, najbolje potvrđuje činjenica da će 10.000 ljudi, čiju je obuku financirala njemačka Vlada, moći živjeti od svog rada, a dosad su radili za 50 eura mjesečno, a i to je bilo upitno.

Zanati su nastajali i razvijali se kao prijeka potreba. Na području Posavine, koja se pozicionirala kao značajan prostor u Europi za razvoj pletiva, novinari Federalne televizije pronašli su čovjeka koji je imao priliku u Njemačkoj biti učitelj i obučiti šest Senegalaca zanatu pletenja.

Ovo je priča o tome kako je tekla obuka pletača Afrikanaca da postanu vični ovom zanatu.

U stara vremena korpari su ovdje razvili razne tehnike pletenja. Razvojem tehnologije i zahtjeva tržišta radile su se i dodatne obuke kako bi se što lakše komuniciralo s kupcima koji žele ove proizvode. Marijan Josić godinama se uspješno bavi korparstvom. Ističe da se u svojim počecima, oko 1965. godine, korparstvo u Posavini radilo puno primitivnije.

Posavac Đuro Dominković naslijedio je očevo zanimanje. Sin je čovjeka koji je prvi počeo korparstvo u Posavini. Đuro je imao priliku korparstvu obučavati i Afrikance. Već pet desetljeća stječe iskustvo u pletenju proizvoda, a dočekao je i da bude učitelj u bijelom svijetu.

- Prošle godine pitali su me bih li htio ići u Njemačku. Što ću ja u Njemačkoj, sa svojih 70 godina? Kažu, doći će ljudi iz Afrike da ih obučavaš. I pristao sam – prisjeća se Đuro.

Obuka je trajala šest mjeseci. U početku nije bilo lako, bilo je i problema sporazumijevanja, ali je Đuro imao strpljenja i volje da podučava. Koliko će zanat značiti ovim ljudima, najbolje potvrđuje činjenica da će 10.000 ljudi, čiju je obuku financirala njemačka Vlada, moći živjeti od svog rada, a dosad su radili za 50 eura mjesečno, a i to je bilo upitno.

- Oni su na mjesec dana prije nego što će se obuka završiti stalno grlili i mene i ženu, kako sam dobar prema njima, kako sam vodio brigu i kako im je drago što su naučili – priča Đuro.

Navodi kako je ostvario iznimno dobar odnos s učenicima, bilo je šale, mnogo rada. Podučavao ih je i rodnoj ravnopravnosti i poštovanju žena.

Na kraju priče svi su zadovoljni. Đuro Dominiković vratio se kući s mnogo novih iskustava da bi nastavio razvoj korparstva u rodnoj Posavini.

Dnevnik.ba