Bivši hrvatski nogometaš Mirko Hrgović (41) svojedobno uspio je "ujediniti" BBB-e i Torcidu. Ovaj lijevi bek nosio je dres Hajduka gdje je dobio trofej Hajdučko srce i nakon toga potpisao za Dinamo. Zbog toga ga ni Boysi ni Torcida nisu željeli, a bilo je prijetnji smrću i još ružnih scena.
- Bilo je to podiglo dosta prašine. Sa sportske strane došao sam u top klub, sa sjajnim igračima, ali za Torcidu sam postao izdajnik. Danas bih vjerojatno drugačije postupio ili bih možda izbrojao najprije do deset prije nego što bi pala odluka.
Tad su počele moje najveće muke. Mrzio sam nogomet, igrati utakmice više nije bio gušt, sve okolo mene je bilo toliko negativno. Molio sam Boga da ne igram. Zamislite, idete na treninge uz pratnju policije, slušate silne uvrede, pa onda morate gledati u koji kafić smijete popiti kavu, a u koji ne. Ne bih to nikome poželio - rekao je Hrgović, prenosi Penal.ba.
Kakva je danas situacija kada dođe u Split?
- Teško će navijači ikad prijeći preko toga, ja to razumijem, ali nije više kao što je bilo. Izblijedilo je malo.
Mirko Hrgović je igrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine (29 utakmica, tri gola). Je li zbog toga imao problema?
- U Hrvatskoj nikada. Iako sam Hrvat i Sinjanin, onaj čisti, pravi, davao sam sve od sebe u dresu Bosne i Hercegovine i na taj period gledam s posebnim uspomenama. Uostalom, treba biti pošten i reći da je meni reprezentacija mnogo pomogla da napravim ono što jesam.
U BiH reprezentaciji ga je vodio Ćiro.
- Ćiro je posebna priča. Vrhunski trener, pokazuju to i rezultati koje je napravio, ali on kao da ima neku čaroliju s kojom opija ljude. Velemajstor je motivacije i nevjerojatno inteligentna osoba.
Gledao dok daje intervjue novinarima iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Samo je šaltao, s jednim koristi hrvatske riječi, s drugim govori skoro pa ekavicom, a s trećim je bilo: ‘Đes bolan’. Šteta što takvih trenera gotovo i nema više.
Za BiH je igrao i protiv Hrvatske.
- To je život, nikada ne možete predvidjeti što će vam donijeti. Bilo je nekih priča da preskočim tu utakmicu, ali sam želio igrati, jer sve ostalo ne bi bilo baš najpoštenije. Prije toga sam već pet-šest godina bio reprezentativac. Ipak, u toj utakmici na kraju i nisam baš briljirao. Ili sam podlegao pritisku ili je Srna bio baš puno dominantniji.
Dio novca koji je zaradio uložio je u konje.
- Sinj je grad Alke, tamo su konjički sportovi jako popularni, a u njima je od svoje 12. godine moj brat. Državni je prvak u preponskom jahanju. Tu ljubav prema divnim stvorenjima je prenio i na mene, pa sam taj jedan period ulagao u konje, ali nemam ih više. Brat je i dalje zaluđen tim. Natječe se na jakim turnirima po Belgiji, Sloveniji... - zaključio je Hrgović.
Dnevnik.ba