U hrvatskim se medijima od 2013., odnosno otkad je Hrvatska ušla u Europsku uniju, govori o masovnom iseljavanju iz zemlje te negativnim demografskim trendovima. Česte su priče onih koji su, nezadovoljni životom u Hrvatskoj, odlučili potražiti sreću u inozemstvu. No, rijetke su priče o strancima koji u Hrvatsku dolaze živjeti iz nama potpuno neobičnih razloga.
Jedna od meka za život stranaca u Hrvatskoj je otok Brač, na kojem je ekipa RTL Potrage pronašla nekoliko ljudi koji su se trajno doselili iz drugih europskih zemalja. Neki su bili pravi kozmopoliti, pa su svoj mir ipak pronašli na jednom od mnogih jadranskih otoka.
“Živjeli smo nekoliko godina u Nizozemskoj, pa smo se preselili u Francusku. Iz Francuske smo došli u Hrvatsku. No kasnije, kada smo dobili naše cure, one su se rodile u Splitu, u bolnici. Tada nam je postalo malo dosadno, nismo imali što raditi tijekom zime jer je bilo veoma tiho i izolirano, pa smo se odlučili preseliti u Njemačku”, govori Irina Aidinova Wulff iz Postira.
Ovoj Ruskinji odrasloj u Latviji otac je Nizozemac. S Hrvatskom, do preseljenja iz Njemačke, nije imala nikakve veze.
“Tamo smo radili pet godina, ali smo se svake godine, barem jednom ili dva puta vraćali u Hrvatsku. Htjeli smo se vratiti za stalno u Hrvatsku, nismo htjeli dugo ostati u Njemačkoj. Na kraju smo se odlučili vratiti, to je bilo prije četiri godine”, rekla je Irina.
Oni nisu jedini stranci na otoku. Naime, u Splitsku, mjesto od 350 stanovnika, doselit će Njemica Petra Spruegel i njen sin Martin. Petra je imala razloga doći ovdje. Naime, u Splitskoj živi njena 82-godišnja majka, a nju je na selidbu u Hrvatsku nagnala želja da nastavi naslijeđe pokojnog oca. Njenog je sina, pak, privukla druga stvar, koju bi mnogi poželjeli imati.
“Najljepša stvar u Hrvatskoj je mentalitet ljudi i njihova sloboda”, rekao je Martin Spruegel iz Splitske.
Odmak od velikog grada i karijere
Oni nisu jedini stranci na otoku privučeni mirnoćom življenja u malom mjestu. No, u kontekstu sve većeg iseljavanja, poglavito s otoka, dolazak ljudi na njih, pogotovo iz inozemstva, uvijek je bio zanimljiv. A takav je i životni put Simone Črešnar iz Postira, koja je prije dvije godine ostavila Maribor i svoj posao medicinske sestre te odlučila doći na Brač.
“Valjda to su mladi ljudi, koji imaju neke interese, koji žele nešto postići u životu, koji žele zaraditi, bolji auto, gužva, grad. Ali ne znam, ja mislim da ako živiš skromno, da ti priroda, dobri ljudi i neki osjećaj da ti živiš dobro, da ti to onda više znači od toga da budeš u gradu, da imaš novaca. Ako bi to meni nešto značilo, onda ni ne bi došla ovdje na Brač”, rekla je Simona.
Mađarica Szilvia na Braču živi već 13 godina sa suprugom i dvoje djece. Ona se u Brač zaljubila slaveći ljubav prema svom suprugu – na medenom mjesecu. Tada nije imala nikakve veze s Hrvatskom, a danas je čak veže i kumstvo s nekim ljudima iz Splitske. Njen sin Josef sada ide u srednju školu i kaže kako ga ništa ne veže uz Mađarsku.
“Više se smatram Hrvatom nego Mađarom, pošto sam tu išao i u vrtić i u osnovnu. Da se sada moram vratiti u Mađarsku, ne bih se uklopio. Samo se sjećam didovog vinograda. Puno smo tamo izlazili, ali ne… Ja more gledam kao svoj dom”, rekao je Josef Kalmar iz Splitske.
Pronašli su sreću u miru otoka
Malo mjesto, blaga klima i miran život mamci su za strance. No, zašto baš Brač od svih otoka koje ima Hrvatska? Petra ističe obiteljsko naslijeđe, Irina tišinu, mir i more, a Simona ljepotu otoka. O tome da su se snašli govori i to da Irina i Petra iznajmljuju kuće za odmor, dok Simona radi u restoranu.
“Ja sam se pripremila da je tu život mirniji, da tu nema gužve, da tu nema stresa, da ne trebam naviti alarm da odem na posao, da ne trebam raditi po noći. Uopće nisam razmišljala da mi je to neka velika razlika, da je to strašno. Meni se sve čini da je tu sve bolje nego što je bilo tamo”, rekla je Simona.
No, život na otoku ima svojih mana, koje su možda i natjerala neke da ga napuste. Zimi je pusto, život je izoliran, cjelogodišnje zaposlenje teže. Ipak, Split je udaljen 45 minuta vožnje trajektom, pa oni kojima nedostaju gužve i užurbani život, mogu to barem nakratko osjetiti. No, koliko god život na otoku bio težak, lokalno stanovništvo sretno je što im stranci rado dolaze i ostaju.
“Drago nam je da je naša škola, koja ima 144 učenika, ima i šest učenika stranaca koji su došli spletom okolnosti, zapravo manje-više odlukom njihovih roditelja. I na neki način doprinose svojom raznovrsnošću i bogatstvu naše škole. Imamo ih iz Engleske, Južnoafričke Republike, Slovenije”, rekla je ravnateljica OŠ Vladimira Nazora u Postirima, Sanja Nejašmić.
U 2018. pozitivan prirodni prirast imalo je samo 58 gradova i općina u Hrvatskoj, a među njima su Postira i Bol na Braču. Čini se kako je ključ pozitivnih demografskih trendova – pronaći sreću.
Dnevnik.ba