On je "gradio" Nacionalsocijalističku stranku i prije Hitlera, a iako mu je bio uzdanik i desna ruka, Führer ga je vidio kao konkurenciju te ga lišio života. Riječ je o veteranu Prvog svjetskog rata Ernst Röhmu.
I Röhm je sanjao jaku Njemačku, vjerovao je da vojska mora biti golema, žestoka i bez ograničenja koje je nametao Versajski ugovor (da ne smije imati više od 100.000 ljudi).
Bio je i bešćutan baš poput svog prijatelja Hitlera, jedina mu je slabost bila što je podcijenio Führerov gnjev.
Röhm se rodio 1887. godine u Minhenu. Pridružio se vojsci 1906. i napravio karijeru od toga. Tri je puta ozbiljno ranjavan u Prvom svjetskom ratu, posljednji puta tijekom bitke za Verdun. Za svoje zasluge u ratu je i nagrađivan, a nakon Verduna je dobio i titulu kapetana.
Smatrao je da je poražena Njemačka slaba. Mrzio je i socijaliste i komuniste pa se 1919. pridružio alternativi koja je dijelila njegove stavove. U Minhenu se pridružio Radničkoj stranci znanoj i kao Nacionalsocijalistička stranka koja se kasnije pretvorila u Naciste. I Weimarsku je republiku vidio kao slabu, kao da ne predstavlja želje i htijenja njemačkog naroda.
Zajedno su ušli u stranku
Nešto malo kasnije istoj se stranci pridružio i Adolf Hitler koji se odmah "proslavio" svojim vatrenim i strastvenim govorima o tome kako se Njemačka treba ponovno roditi iz pepela svog poraza. Za probleme je krivio Židove, ratne reparacije i trenutnu vlast. Stranka je rasla tijekom dvadesetih, a Hitler je stao na čelo stranke 1921. godine.
Čim su shvatili koliko imaju zajedničkog Röhm i Hitler postali su prijatelji - oboje su se složili da su drastične akcije bile potrebne da se promijeni lice i naličje Njemačke.
Kada je Hitler preuzeo kontrolu nad strankom, ujedinio je i ojačao organizaciju vojnika znanu kao "Sturmabteilung" (SA) ili smeđekošuljaši. Riječ je zapravo bila o paramilitarnim jedinicama koje su operirale van zakona, jer dok je Versajski ugovor diktirao da službena vojska ne smije imati više od 100.000 ljudi, nije niti riječi bilo o neslužbenim trupama.
Prije Hitlera i Röhma ova je grupa bila konglomeracija malih frakcija, čiji su članovi često "uzimali pravdu u svoje ruke", te time radili probleme državnim aparatima. Hitler ih je ujedinio u SA. Država je zaista bila u kaosu radi hiperinflacije i serije radničkih ustanaka koje su Weimarsku republiku dodatno oslabile što je dvojac odlučio maksimalno iskoristiti.
Prilika se pružila u Bavarskoj gdje su planirali puč, ili početak revolucije u Minhenu, a da im leđa "čuvaju" SA.
Obojica su trebala podršku generala Ericha Ludendorffa kako bi stvar uspjela. Bio je njemački ratni heroj kojeg je SA nevjerojatno poštovala. U noći osmog studenog 1923. godine Ludendorff je krenuo. On, skupa s Hitlerom i stotinama naoružanih pripadnika SA, ušetao je u "Bürgerbräukeller" (pivnicu) gdje su se sastajali političari (Hitlerov ili Minhenski puč). Hitler je zahtijevao njihovu odanost, a pod pritiskom, oni su pristali.
Hitler mu je ponudio - samoubojstvo ili smaknuće
Sve je moglo proći fantastično, osim što je Hitler napustio dvoranu kako bi se bavio drugim stvarima, a ujutro je policija uhitila njega, Röhma i Ludendorffa. Puč nije uspio.
Hitler je "odradio" godinu dana od petogodišnje kazne (tijekom koje je pisao knjigu "Mein Kampf"), dok su druga dvojica dobili uvjetne kazne.
Tijekom sljedećih godina i Röhm i Hitler postali su diskretniji kada je u pitanju SA. Röhm je čak u jednom trenutku napustio stranku te otišao u Boliviju iz koje se vratio 1928. godine. Hitler mu je osobno pisao neka se vrati.
Hitler ga je i službeno 1931. učinio svojom desnom rukom, a do 1932. SA je narasla na 400.000 ljudi. Dvije godine kasnije Hitler je postao kancelar, a vojnika u SA je bilo 3 do 4 milijuna - mladih muškaraca bez posla, novca i budućnosti kojima je pripadanje ovako nečemu davalo smisao.
Na čelu tog bureta baruta bio je popularni Röhm, jedini čovjek koji je Hitlera zvao "Adolf". Uz to bio je i otvoreno homoseksualac što, pokazuju povijesni dokumenti, Hitlera nije smetalo. No, Hermann Göring i Heinrich Himmler velikog su šefa počeli upozoravati na to da Röhm ima moć okrenuti se protiv Hitlera.
Govorili su mu kako njegov SA može progutati vojsku i kako u bitci brojeva - Röhm pobjeđuje. Mnogi su mu govorili i kako se njegova homoseksualnost loše odražava na Hitlera.
Hitler je odlučio udariti prvi. Datuma 29. lipnja 1934. sam ga je uhitio i ponudio mu izbor - samoubojstvo ili smaknuće. Röhm je odbio ubiti se, a Führer je onda naredio SS-ovcima (Schutzstaffel) da smaknu nekadašnjeg čelnog čovjeka SA. Još 400 SA oficira vjernih Röhmu ubijeno je u "noći dugih noževa".
"Hitleru je trebala njegova vojna vještina, i mogao se osloniti na njegovu odanost, no na kraju bio je naprosto pragmatičan", stoji u Jewish Virtual Library.
Tu je ulogu igrala i njegova paranoja, pa Führer zapravo nije imao povjerenja ni u kolege niti u prijatelje. Smaknuće Röhma bio je jedan od pokazatelja koliko je opasan i moćan postao Adolf Hitler.
Dnevnik.ba