"Kroz cijeli život proveo sam dosta vremena u Hrvatskoj, a prije toga i u Jugoslaviji. U to doba, jedna od mojih najdražih stvari tamo bila je ostaviti britansku putovnicu da leži okolo dok sam bio s prijateljima. Bila je to ona s tvrdom koricom. Izgledala je bitno, pogotovo Srbima i Hrvatima koje sam poznavao", počeo je svoj tekst Chiles.
Prisjetio se prijatelja Tomislava koji je izvadio svoju putovnicu i upitao se: "Kakva korist od ovog smeća? Gdje će me dovesti? Nigdje!"
Dodao je da ju je nakon toga bacio na pod.
"Oko 20 godina kasnije, kako su se samo stvari promijenile. Čija je sada putovnica bitnija? Od referenduma, moja hrvatska mama gnjavi me da sredim hrvatsku putovnicu. Uvijek sam se napola osjećao Hrvatom i uvijek sam htio to formalizirati putovnicom, ali sada mi se to učinilo pomalo oportunističkim pa sam to ostavio za zadnji trenutak".
Dodao je da će, s obzirom na to da je nekada posjedovao jugoslavensku putovnicu, stvari ići jednostavnije.
"Ispada da moram pronaći komad papira koji dokazuje da sam bio registriran negdje u Zagrebu, što znači da je dalek put do hrvatske putovnice. Što napraviti? Može li srpska putovnica, ako imaju taj komad papira? Ne, to nije dobro. Nisam Srbin, a oni nisu u EU. Nikada nisam mislio da ću se osjećati tako sjetno zbog svoje stare jugoslavenske putovnice; iste je boje kao i ona EU, što je prilično smiješno", zaključio je Chiles.
Dnevnik.ba