Gdje je i što radi Ante Rukavina, veliki i neizbrušeni talent hrvatskog nogometa?

Dvojica “velikih šibenskih sinova”, koje je u ovom stoljeću hrvatskom nogometu dao Krešimirov grad, u subotu su stajali jedan nasuprot drugome u Maksimiru. Gordon Schildenfeld bio je u startnoj postavi Šibenčana, dok je Arijan Ademi krenuo u utakmicu s klupe.

U svakom slučaju, dvojica Šibenčana i danas su važni kotačići svojih momčadi, a gdje se nalazi treći “šibenski sin”? Ante Rukavina igrao je u Hajduku i Dinamu, zabijao Villarrealu i zamalo Realu, još uvijek se ljudi pitaju kako bi ta utakmica završila da je Ante prevario Casillasa.

Završio je Rukavina karijeru već s 30, složio bi se, vjerojatno, i sam da nije napravio sve ono što je mogao (recimo, nije uspio upisati nijedan nastup za reprezentaciju). Ali, nikad zbog toga nije žalio. 

Intervju? Ne, sa smiješkom je već više puta odbio. Opušteno, bez stresa, samo uz rečenicu: “A što bi ti ja moga reč”? Ostalo je na tome, kao, budemo jednom, pišu Sportske novosti.

Kafić blizu stadiona

Nogomet? Reći će u šali jedan njegov poznanik.

- Ostao je Ante blizu nogometu. Kako? Pa, ima kafić nedaleko maksimirskog stadiona!

I time je, zapravo, sve rečeno. Rukavina danas ne mari previše za nogomet. Ostao je, naravno, u kontaktu s nekim bivšim suigračima, ljudima koje je upoznao oko nogometa, međutim, sam nogomet nije mu danas prva opsesija. Bavi se ugostiteljstvom, trenutno dijeli sudbinu kolega koji se bore s posljedicama pandemije.

A paralelno se, sve češće, bori i s oboritom ribom u šibenskom akvatoriju. Više vremena provodi u društvu ribara nego nogometaša, pa onda malo gradele, gitara, pjesma, poneka bevanda... I tko zna je li uopće pogledao utakmicu svog Šibenika i svog Dinama ili se u to doba spremao na pučinu. Da su kafići otvoreni, možda bi i bio u svojem, blizu stadiona.

A dotle Šifo i Ademi (dobro, on je ipak mlađi) još uvijek ganjaju loptu i razmišljaju kako će, možda, jednog dana uživati u mirovini...

Dnevnik.ba