Prošla je korona-stanka u HNL-u, a s njome je pala i jedna od nestabilnih teorija o razlogu neigranja najvećeg talenta i najvrjednijeg eksponata, a za neke i najboljeg igrača Hajduka. Više ne pije vodu pretpostavka da grije klupu jer trener daje prednost igračima koji trenutačno imaju „veći kapacitet pluća“ potreban za novi sustav igre i kako će Nejašmić vremenom osvojiti svoje mjesto u sastavu. Pola godine mandata novog-starog šefa struke je prošlo, prekrižimo tu teoriju.
Više nije važno koji je razlog neigranja, je li posrijedi sukob između Tudora i Nejašmića seniora, šefa menadžerske agencije, ili pak između trenera i samog igrača, kao niti to je li, ako sukob postoji, razlog pozicija namijenjena igraču u ovom sustavu ili nešto treće.
Alarmantna je činjenica da se nakon gotovo šest mjeseci ništa nije promijenilo, kao i to da je igrač koji je pod vodstvom Siniše Oreščanina bio ponajbolji defenzivni veznjak lige trenutačno oko dvadesetog mjesta u hijerarhiji momčadi. Za nešto više od godine dana prvoligaškog nogometa dosegnuo je tržišnu vrijednost od dva milijuna eura, uz oštar trend rasta, a Hajduk ga je bez problema mogao unovčiti za 4-5 milijuna eura, možda i više. Predstoji neminovan pad, a gubitak dragocjenih minuta u formativnim godinama bit će teško nadoknaditi.
Već su različiti nogometni analitičari i sportski novinari na desetke tisuća puta udarili po tipkovnici pišući tekstove o nelogičnostima prvenstveno te, a i nekih drugih kadrovskih odluka. Postoje treneri koji će se voditi svojom logikom i razmišljanjima i potpuno ignorirati medije (što je bez premca najbolji pristup), postoje oni koji će sedmoj sili i navijačima manje ili više otvoreno povlađivati (što je za osudu i uglavnom kontraproduktivno), a postoji i treća, najrjeđa skupina. To su treneri koji će namjerno tjerati inat, pa čak i kad sami shvate da su u krivu.
Stotine tekstova napisanih o Nejašmiću Igora Tudora mogu samo učvrstiti u naumu da ga zakuca za klupu za pričuve, a deset neforsiranih pogrešaka po utakmici i neprisutnost u obrani, začinjeni žutim kartonom, ne mogu Hamzu Barrya maknuti s terena.
Svaki tekst, premda to bio i subjektivni osvrt, treba pokriti sve ili većinu mogućnosti i opcija. Ali objašnjenje da je Darko Nejašmić lošiji igrač od Hamze Barrya i Bassela Jradija jednostavno ne mogu razmatrati kao zdravorazumsku mogućnost.
B.Bošnjak/Dnevnik.ba