Vlaho Bukovac rođen je 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu kao Biagio Faggioni, a poslije je svoje prezime pod utjecajem Meda Pucića pohrvatio i promijenio u Bukovac (tal. faggio: bukva).
Otac mu je bio Talijan, a majka Hrvatica. On je jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red hrvatskih najplodnijih slikara.
Prošao je slikarske faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima. Bio je najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu 19. na 20. stoljeće.
Kako ne bi roditeljima bio na teret petnaestogodišnji Bukovac odlučuje plovidbom zarađivati za život te parobrodom "Osmi dubrovački" kao mornar putuje na relaciji Carigrad-Liverpool-Odesa.
Pomorski život ubrzo je okončan nesretnim padom u štivu broda. Upravo za vrijeme oporavka nastaju prvi slikarski radovi na zidovima rodne kuće u Cavtatu. Slikarstvom je zarađivao tako što je oslikavao željezničke vagone, međutim već nakon godinu dana odlazi u San Francisco.
Počinje izrađivati portrete po narudžbi, a pozitivne kritike ohrabruju njegovu odluku da se vrati u Europu i studira slikarstvo. Za vrijeme kratkog boravka u Cavtatu priprema se za studij slikajući portrete svoje obitelji.
Voditelj Galerije Aluminij još od 2010. Darko Juka nazvao je izložbu Bukovčevih portreta obitelji ‘‘cvjetanjem duše‘‘ i dodao: - „Izvesti Bukovca iz dubrovačkih zidina moguće je samo ako gospari imaju povjerenja u vas, a povjerenje se ne rađa preko noći.
Ono se gradi godinama, kroz suradnju, kroz zajedništvo, kroz sinergiju. Ovo je krunski likovni događaj godine, izložba koja ulazi u gradske kulturne anale, a osobitost postava je i u tomu što, uz majstorska platna najvećega hrvatskog portretiste, izlažemo i dva autoportreta njegovih kćeri Ivanke i Jelice.“
Njegov rad obuhvaća oko 400 portreta i 150 drugih slika, a tijekom života prošao je mnoge slikarske faze. Iz pariške faze najpoznatije je djelo La grande Iza, u stilu akademskog realizma, dok u portretima nastalim oko 1885. godine, poput portreta obitelji Katalinić, već više upotrebljava boje, na tragu impresionizma.
Njegova dva najpoznatija djela nastala u Hrvatskoj su:
Hrvatski narodni preporod iz 1898. (koji se danas nalazi na svečanom zastoru HNK u Zagrebu) te monumentalni Gundulićev san. Ostala njegova djela prožeta su povijesnim motivima, a slika portrete i pejzaže.
Marin Ivanović, v. d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik ističe: - Vlaho Bukovac je u našoj nacionalnoj umjetnosti važan kao rodonačelnik modernog slikarstva kojeg je donio iz Pariza kao središnjeg urbanog i umjetničkog središta Europe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Istovremeno je imao izuzetnu društvenu ulogu jer je bio nositelj društvenih aktivnosti u Zagrebu, utemeljivši prvi pravi izložbeni prostor - Umjetnički paviljon i Društvo hrvatskih umjetnika koje je okupljalo mlade i progresivne slikare.
Vlaho Bukovac, koga se danas smatra najpopularnijim hrvatskim slikarom, preminuo je 1922. u Pragu od posljedica moždanog udara.
Umjetnička platna Vlaha Bukovca iz riznice Umjetničke galerije Dubrovnik, neprocjenjive vrijednosti, u Mostar su došla u zajedničkoj organizaciji Matice hrvatske Mostar, Umjetničke galerije Dubrovnik i Galerije Aluminij.
Neprocjenjivi postav koji će, pod visokim sigurnosnim mjerama, u Mostaru biti punih mjesec dana, sve do 19. Travnja.
Barbara Antolović/Dnevnik.ba