Radio je na vrlo važnim pozicijama i nikada nije mogao zamisliti da će mu nesreća sa skoro smrtnim ishodom promjeniti život...
„Nagodba“
Jednoga dana dok je odlazio s posla, dogodilo se nešto što će postati prvi korak najvećeg projekta njegova života – koji je bio spasiti tisuće života. „Izašao sam s priprema za sastanak odbora i imao sam gotovo fatalnu nesreću. Netko je ignorirao prometni znak propuštanja i udario me, zabivši moj automobil u zid. Vatrogasci su me morali izvući iz istog te sam izgubio svijest“, ispričao je Conrado.
Došao je svijesti u bolnici i shvatio da je situacija jako ozbiljna – bilo je pitanje života i smrti. „Mislio sam da neću uspjeti preživjeti, zato sam molio Boga: ‘Ako mi podariš život – radit ću gdje god želiš‘. Iako je nesreća bila vrlo ozbiljna, nakon nekoliko mjeseci oporavka vratio sam se u banku“, posvjedočio je Gimenez. No, kako prenosi Aleteia, ovo iskustvo počelo je mijenjati njegov život, prenosi nedjelja.ba.
„Započeo sam volontirati sa sestrama Sv. Majke Terezije – Misionarkama ljubavi, brinući o oboljelim od AIDS-a tijekom noći, gdje su bolesni umirali, a ja sam bio uz njih i ‘pratio ih‘ u toj tranziciji“, ispričao je...
Iskusio je kakvi su predanost i volontiranje te se nije mogao više zaustaviti. „Imao sam posebno iskustvo u Peruu, u Limi i Cuzcu. Tamo sam bio s djecom s ulice, koja nisu imala što jesti, pa su jeli smeće. Nahranio sam ih te smo otišli do kapelice“, prisjetio se...
Spašavajući majke
Upravo je ondje, kao rezultat svog dosadašnjeg iskustva, otkrio i svoj novi poziv. „Bio sam veoma dirnut kada sam vidio majku koja se porađa, i koja bi, bez moje pomoći, iskrvarila. Tada sam odlučio posvetiti svoj život najvažnijem ‘biznisu‘ na svijetu – obitelji“, kazao je ovaj uspješni čovjek koji zna puno toga o biznisu, ali koji također zna i da je „CEO“ (direktor tvrtke) obitelji majka – žena.
„Pomislio sam kako joj mi moramo pomoći, voljeti je i zagrliti je kako bismo pokrenuli ovu važnu kompaniju. Ostavio sam sve i napravio taj prvi korak. U tom procesu mnogo puta sam hodočastio u Schoenstattsko svetište/ kapelu – a dva sata hoda pretvorila su se u sedam sati“, objasnio je...
Naime, Conrad je morao prijeći Casa de Campo park u Madrid kako bi došao do Schoenstattske kapelice, gdje bi kazao: „Tražim djevojke koje su se prostituirale u Casa de Campou, s kojima sam zajedno molio, dok su njihovi klijenti čekali u blizini. Pomogao sam im jer sam vidio da su majke koje su bile spremne prodavati svoje tijelo kako bi spasile svoju djecu. Neke od njih završile su kao katehistice u župi“, ponosno je istaknuo.
Zbog toga je Conrado počeo pomagati majkama i ženama Španjolske. Pokrenuo je ovo odvažno poduzeće sam, misleći da „ako je ovo luda ideja to će završiti za nekoliko mjeseci, a ako je od Boga, ići će naprijed i Bog će tamo postaviti prave ljude“. Potom je osnovao specijaliziranu banku hrane. „Banka beba je mjesto gdje hranu i pomoć dobivaju bebe, jer je jedan od razloga zbog kojih se odlučuje na abortus upravo zato što majke nemaju osnovno za život, poput mlijeka, pelena, hrane... Tako da – prikupljam i distribuiram hranu“, zadovoljno je podijelio Španjolac.
Zaklada Kuma je rođena
Kako je rekao, jedna od prvih žena kojoj je pomogao bila je u užasnoj situaciji. „Bila je to djevojčica koja je krenula počiniti samoubojstvo, za koju sam molio cijelu noć. Sljedećeg dana sam zaprimio e-mail u kojemu stoji: ‘Moja draga kumo, moji su se snovi ostvarili‘“, prisjetio se Gimenez govoreći zapravo o porijeklu imena projekta kojeg je Bog želio da pokrene: Zaklada Kuma (Fundación Madrina).
Ona je bila među prvim slučajevima s kojima se suočio, a imala je svega 14 godina. Sada, ima 30 i koju i devetero djece. „Pomogao sam joj da napreduje i sada ona meni pomaže sa zakladom“, istaknuo je.
Deset godina nakon što je ova „luda“ ideja rođena, nakon te grozne nesreće i njegove odluke da odustane od uspješne karijere, Conrado Giménez dobio je svoju prvu nagradu: Telva. Bila je to nagrada koju je dodijelila jedna od banaka u kojoj je radio. „Bio je to Božji odgovor kako bih znao da je ovo pravi put. Oni, naime, nisu znali da sam im nekadašnji kolega. Sada, imam više kuma, više suradnika... Čak i da sam imao samo jedan slučaj, vrijedilo bi“, poručio je Conrado.
Skroman i dostojan instrument ljubavi
Od tada, njegova zaklada ne prestaje rasti. Samo su prošle godine zaprimili 320 000 poziva za pomoć, s prosjekom o 4 000 slučajeva dnevno. „Dostavljali smo od 30 tona kvartalno do 20 tona hrane i potrepština dnevno, sve kao posljedica pandemije. Ali plodovi našeg rada su sva djeca koja su spašena. Pomišljao sam da će biti velike potrebe za hranom i zato smo bili spremni. Banka hrane spasila je mnoge živote. „Imali smo 1 500 intervencija za majke koje zbog pandemije nisu željele nastaviti trudnoću. Podijelili smo 10 000 kompleta odjeće za bebe, odnosno spasili smo 10 000 djece“, kazao je humanitarac.
Gledajući unatrag, vraćajući se na tu nesreću i one prve korake 20 godina kasnije, Conrado je vrlo jasan. „Za sve mogu zahvaliti Gospi. Bez nje bi bilo nemoguće preživjeti. To je projekt ljubavi prema djetinjstvu, majčinstvu i Djevici. To je nešto sveto i od Boga, što mi je dao u ruke i molim se da budem skroman i dostojan instrument ljubavi u Njegovim rukama. Možemo reći da smo u ovih 20 godina pomogli jednom i pol milijunu djece“, zaključio je ovaj milosrdni Samaritanac današnjice.
Dnevnik.ba