Muzičar Goran Bregović ne razmišlja o mirovini. Kako kaže, imao je sreće da malo radi kao mlad, pa je svjež i oran da komponira i u sedmom desetljeću.
- Ja sam još pred sam rat mislio kako je vrijeme da odem u mirovinu. I da nije bilo rata devedesetih, vjerojatno bih se umirovio na nekom otoku u Jadranu. Ali, onda je došao rat i podijelio mi život na vrijeme prije i poslije rata, gdje sam u tom životu poslije morao krenuti ispočetka. I to je možda najbolja stvar koja mi se desila da sam imao priliku početi dva puta. I najglamuroznija rutina je ipak rutina, a najljepši je uvijek početak - kaže Bregović, koji nastoji da na komponiranje gleda kao i na bilo koje drugo zanimanje, prenosi Dnevni avaz.
Ali, problem je jezik.
- Ja sam, nažalost, ostao bez jezika na kome pišem. Nekada sam pisao na srpsko-hrvatskom koji je sada mrtav jezik, pa uglavnom za zbor pišem na izmišljenom jeziku. Pisao sam nešto na romskom jer je to posljednji jezik koji se govori na teritoriji bivše Jugoslavije, a da je zajednički makar Romima - tvrdi Brega.
Dnevnik.ba