Piše: Filip Bilić/Dnevnik.ba
Pobjeda nad Valladolidom bila je šesta u nizu, od zadnjih 15 utakmica remizirali su samo dvije i trenutno su ekipa s najboljom formom od svih momčadi u pet najboljih liga Europe. Barcelona je posljednju utakmicu u La Ligi izgubila 5. prosinca, a sinoćnja utakmica bila je 19. u nizu bez poraza u ligi za „ponos Katalonije“. Između toga odigrali su odličnu uzvratnu utakmicu protiv PSG-a u kojoj su uz malo sreće mogli ozbiljno ugroziti prednost Parižana iz prve utakmice, dok su u Kupu Kralja u uzvratnoj utakmici nadoknadili dva gola zaostatka protiv Seville i plasirali se u finale.
Sad kada su u ozbiljnoj trci za titulu i kada imaju finale kupa, stvari se za Barcelonu ne čine toliko sive kao na početku sezone. Jedan od glavnih razloga odlične forme Katalonaca je i prelazak na formaciju s tri stopera kojom je trener Ronald Koeman izvukao ono najbolje od nekih igrača.
Promjena sustava
Nakon što je najčešće koristio 4-3-3 i 4-2-3-1 koje su mu davale polovične rezultate, nizozemski stručnjak odlučio je pokušati s formacijom koju je znao koristiti dok je bio izbornik Nizozemske reprezentacije. Kroz nogometnu povijest sustav s tri braniča označavao je defenzivnu formaciju i obrambeno rješenje, dok je danas često koriste napadački orijentirane ekipe koje igraju dopadljiv nogomet.
Koeman nije napravio ništa revolucionarno, povukao je Frenkieja De Jonga iz veze u obranu, podigao visoko bekove i u srce napada stavio Ousmanea Dembelea. Baš je njegov zemljak De Jong jedan od onih koji je najviše profitirao promjenom formacije. Mladi Nizozemac u klub je došao kao „prodigy“, talentirani veznjak koji može igrati gotovo svaku poziciju na terenu i koji ima taj Nizozemsko-Katalonski gen – nastavak tradicije igrača i trenera koji su iz Ajaxa došli u Barcelonu. Tako je De Jong igrajući za Valverdea, Setiena i Koemana igrao gotovo svaku poziciju i ulogu, često s velikim oscilacijama u igri, dok je najveći problem i dalje uklopiti u ekipu njega i dugogodišnjeg prvotimca Sergia Busquetsa.
Iako ga je većinu sezone koristio u srcu veznog reda, ozljede Piquea i Umtitija natjerale su Koemana da promiješa karte i De Jonga povuče u zadnju liniju. Igrajući kao srednji stoper od trojice u zadnjoj liniji, Frenkie je imao sličnu ulogu kao i trener Koeman kada ga je u dresu Barcelone veliki Johan Cruyff često postavljao na libera.
Pomicanjem u zadnju liniju još jednog igrača, Koeman je dobio dodatnog čovjeka u otvaranju napada, a teško je da postoji netko tko tako dobro može upijati pritisak protivnika i graciozno iznositi loptu kao De Jong. Mladi Nizozemac predvodi La Ligu po točnim dodavanjima gdje po utakmici bilježi 70 dodavanja uz uspješnost od 92%. Javnost se uvjerila u njegove kvalitete na liberu u uzvratu protiv Pariza, dok je na zadnje tri utakmice De Jong igrač koji ima najviše dodira i kompletiranih dodavanja u katalonskoj ekipi.
Frenkie de Jong vs Valladolid (H):
— FutureCentro (@FutureCentro) April 5, 2021
- 90 minutes (1 90s)
- 110 Touches
- 1 Acc. long ball (100% acc.)
- 93 Passes completed (95% acc.)
- 3 Key passes
- 1 Succ. dribble (100% succ.)
- 5 Total duels won (50% succ.)
- 2 Fouls won
- 2 Tackles
Yet another good game from Frenkie! pic.twitter.com/0XpwNK3MYC
Osim što spuštanjem dodatnog igrača u obrana Barcelona dobiva više opcija za otvaranje napada, druga najveća prednost ove formacije je stvaranje viška na krilima i napadanje širine kroz wing bekove. Mladi Amerikanac Sergino Dest na desnoj i iskusni Jordi Alba na lijevoj strani dva su igrača koja su najviše profitirala nakon promjene formacije. Prema španjolskoj nogometnoj metodologiji Alba i Dest su „Carrilerosi“ – igrači koji pokrivaju veliki dio terena, u napadu igraju visoko kao krilni napadači, dok spuštanjem u obranu tvore zadnju liniju s pet igrača. U zadnjih osam utakmica za klub i reprezentaciju Alba ima pet asistencija i jedan pogodak, dok se Sergino Dest u pretprošlom kolu i razbijanju Real Sociedada čak dva puta upisao na listu strijelaca. Osim ta dva pogotka Sociedadu, Dest je sjajnu formu iz kluba prenio i na reprezentativni dres gdje je bio strijelac jednog pogotka u pobjedi Amerike nad Jamajkom. Da mu odlično odgovara promjena formacije priznao je i sam mladi Amerikanac:
„Ovaj sistem je jako dobar za mene i za tim. Imam više prostora i više sam uključen u igru. Jako sam komforan, igram skoro kao krilo i to mi puno olakšava pomognem ekipi.“
Još jedan igrač koji je profitirao u novoj formaciji je i Ousmane Dembele. Francuz koji je prije četiri godine za astronomskih 125 milijuna eura došao na „Camp Nou“ napokon pokazuje neke znakove života. Njegov boravak u Španjolskoj bio je prožet prečestim ozljedama, neodgovornim ponašanjem i lošim govorom tijela na terenu. Njegov pogodak za pobjedu u prošlom kolu protiv Valladolida bio je njegov deseti u ovoj sezoni, što nije velika brojka, ali je osjetljiv pomak u odnosu na prijašnje sezone. Dembele u novom sustavu nema fiksiranu poziciju, iako igra kao najistureniji igrač, često mijenja poziciju s Griezmannom ili se u nekim situacijama izvlači na krilo.
Sam Koeman je izjavio da „Dembele igra u vrhu napada zbog svoje brzine“ što je odlična prilagodba protiv jačih ekipa gdje mladi Francuz može napadati dubinu i kroz kontre ugroziti visoko postavljenu protivničku obranu. Sevilla je to iskusila na svojoj koži, dok bi Dembele mogao biti faktor koji će odlučiti „El Classico“ i trku za prvaka Španjolske.
Ključni El Clasico
Barcelona je u posljednjih 19 utakmica od 57 mogućih bodova uzela čak 51, u derbi protiv Reala ulazi s dva boda više od ljutog rivala, dok im vodeći Atletico bježi za tek jedan bod. Početkom siječnja zaostajali su osam bodova za Atleticom koji je imao čak dvije utakmice manje, što znači da su potencijalnih 14 bodova zaostatka sveli na tek jedan. Uzevši u obzir da klub trenutno trese financijska i upravljačka kriza, treneru Ronaldu Koemanu treba odati priznanje za rad u takvim uvjetima i nevjerojatnu formu u kojoj se ekipa nalazi.
Zanimljiv je podataka da je stativa koju je pogodio Pedri u prošlom kolu protiv Valladolida bila 29. (!) ove sezone što je najveći broj pogođenih okvira gola neke ekipe u Europi. Taj podatak nam govori da je uz malo sreće Barcelonina dominacija mogla biti još uvjerljivija.
Subotnji „El Clasico“ i okršaj sa Zidaneovim Realom bi mogao biti utakmica koja će odrediti sudbinu prvaka Španjolske.
Dnevnik.ba