Kao i svake godine od kobne veljače 2008. godine, majka Ana, prijatelji i Denisovi poznanici okupe se ispred njegove fotografije na tramvajskoj postaji kod Tehničke škole u Sarajevu gdje je ubijen da bi mu odali počast.
Majka Ana, shrvana bolom, dodaje da se ništa nije promijenilo te da je svakim danom sve teže.
"Mislila sam da za ovu godišnjicu jednostavno ušutim, da ništa ne kažem jer se nema više ništa za reći. Ništa se bitno ne mijenja svo ovo vrijeme i tragedija moga sina nije nikakva opomena jer iza njega i dalje djeca nedužna stradaju, a mislila sam, kada se već taj strašni čin dogodio, da je Denis žrtva za sve njih", naglasila je.
Denisove ubojice su već na slobodi, a njegova majka smatra da zemaljska pravda ne postoji jer oni sada slobodno šetaju gradom u kojem su život njenog sina oduzeli.
"Pravedno bi bilo samo da se nedužni životi vrate, a to je nemoguće. Nama preostaje samo živjeti svaki sljedeći dan i mislim da ću ustrajati jer mi snagu daje moj sin i to me samo nosi. U znak sjećanja na mog Denisa nije podignuto ni spomen-obilježje, usprkos inicijativi. Kao i svih dosadašnjih godina, godišnjicu obilježavamo samo plakatom na ovoj tramvajskoj postaji, a dok ja budem živa čuvat ću sjećanje na njega i obilježavati godišnjicu barem ovako skromno", kazala je majka Ana, prenosi Klix.ba.
>>>Upućena inicijativa da se uspostavi nagrada "Denis Mrnjavac" za sve žrtve nasilja<<<
Darko Trogrlić je išao s Denisom u školu i ogorčen je činjenicom da ubojstvo njegovog prijatelja nikoga nije opametilo te da država nije zaštitila nedužne od nasilnika.
"Volio bih da je Denis živ i da se nikada nikome ne ponovi ono što se njemu dogodilo. Prošlo je 13 godina i ja sam mnogo toga proživio i zbog toga mi je neizmjerno žao i žalosno je da se za taj period nisam osjećao sigurnim u svojoj državi. Teška srca priznajem, ali iz dana u dan postajemo svjesni da je Denis bio samo jedan u nizu jer se nažalost ne vide ozbiljne promjene u našem društvu", dodao je Darko.
Sin Liljane Mitrović je igrao košarku s Denisom koji je prema njenim riječima bio svestran dječak kojeg su svi voljeli.
"Danas svaki zvuk tramvaja podsjeća na njegovo stradanje i mislim da ne postoji čovjek kojeg nije pogodilo ono što mu se dogodilo. Van svake pameti je da je Denis stradao u punom tramvaju i nije mi jasno kada smo postali takvi ljudi. Rijetki su oni koji bi nekome pomogli, nažalost svatko za sebe živi. I više je nego žalosno da netko nije reagirao i spasio mladi život", poručila je Ljiljana.
Dnevnik.ba