- Bend je sjajan, ali drago mi je da ih više ne moram slušati - tako je Jim Courier završio pressicu američke reprezentacije i nasmijao sve prisutne.
Izvukao se i od pitanja kome daje prednost u finalu.
- Predugo je do finala, tko će koga imati na raspolaganju. Dan prije finala moći ću vam odgovoriti, sada je prerano.
A i zašto bi brinuo o tome u trenutku kad mu je momčad došla u predvorje raja, odškrinula vrata, ali ih nije uspjela otvoriti do kraja.
- Jako sam ponosan na momčad, zapravo, ne mogu biti ponosniji. Dali su sve od sebe. Počelo je u subotu, nastavio je Querrey, a Tiafoe je bio impresivan, pogotovo za jednog debitanta. Bio je vrlo uzbudljiv dan, došli smo blizu, jedan set nas je dijelio. Momci su dali sve od sebe, nakon petka naša je misija bila ostvariti nemoguće. Umalo se dogodilo.
Tiafoeu se komplimentirali Courier i Querrey, ali momka čiji su roditelji emigrirali iz Sierrea Leonea ništa nije moglo utješiti.
- Gode mi njihove riječi, ali ne mogu biti sretan. Možda bi bilo lakše da je ovo turnir, ali kad znam da sam igrao za momčad, za SAD, onda je teško utješiti se. Ispalo je kako je ispalo, pokušao sam sve, imao sam i break-loptu na početku petog seta, ali Borna je na kraju bio bolji. To je sve što mogu reći.
Dnevnik.ba