Article_Top_970x250

30 godina od čuda na Marakani: Hajduk u Beogradu srušio prvaka Europe i osvojio Kup

najslađi trofej

30 godina od čuda na Marakani: Hajduk u Beogradu srušio prvaka Europe i osvojio Kup

svibnja 08, 2021
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: HRT/YouTube/Grad Split

Na današnji dan Hajduk je odigrao jednu od najpoznatijih utakmica u svojoj povijesti. U Hrvatskoj su već pale prve žrtve velikosrpske agresije, a Hajduk je u Beogradu pobijedio Zvezdu i osvojio zadnji Kup.

U svojoj bogatoj i slavnoj povijesti Hajduk je odigrao puno važnih utakmica, i to ne samo utakmica od sportske važnosti, nego i utakmica koje su bile važne u društvenim previranjima, neke odigrane uoči ali neke i za vrijeme rata.

Hajduk se u svojoj povijesti uvijek nalazio na pravoj strani povijesti, imali su snage i drskosti reći ne i Franji Josipu, i Mussoliniju, i Paveliću, i Titu, a na neki način i Tuđmanu, kao klub velikih sportskih rezultata i tradicije, ali i klub koji je od svog osnutka uvijek bio  protiv moćnih i stajao u zaštitu slabima.

A jednu od povijesnih utakmica, koja je bila više od nogometa, pa i više od sporta, odigrao je Hajduk na današnji dan prije točno 30 godina, u finalu zadnjega Kupa Jugoslavija na beogradskom stadionu JNA protiv Crvene zvezde.

- Više smo u tim trenutcima razmišljali o drugim stvarima a najmanje o nogometu – prisjetio se tih vremena junak susreta Alen Bokšić tijekom snimanja dokumentarnog filma "Hajdukov ratni trofej", koji su o toj povijesnoj utakmici snimili splitski novinari Alen Orlić i Blaž Duplančić.  

24sata

Foto: HNK Hajduk

Hajduk je golom Bokšića pobijedio favoriziranu Crvenu zvezdu 1-0 i osvojio Kup, ispostavit će se kasnije, zadnji Kup Jugoslavije, jer se nakon toga država raspala u krvavom ratu i nogomet je pao u drugi plan. No i uoči tog povijesnog finala nogomet je bio u drugom planu, a čelnici Hajduka razmišljali su da uopće ne putuju u Beograd.

Podsjetimo se, finale se igralo 8. svibnja 1991., mjesec dana nakon "krvavog Uskrsa" na Plitvicama i pogibije redarstvenika Josipa Jovića koji je bio prva žrtva Domovinskog rata. Samo šest dana prije utakmice, u Borovu Selu je u sukobu sa srpskim pobunjenicima masakrirano još 12 hrvatskih redarstvenika, a tri dana prije odigravanja utakmice oko 5000 građana Splita okupilo se pred zgradom Banovine, u kojoj je bila komanda pomorske oblasti bivše JNA, kako bi izvršili pritisak da se prekine blokada Kijeva.  

Psihoza je bila velika, no u dogovoru s političkim vrhom Hrvatske ipak je odlučeno da se putuje u Beograd. Nisu svi željeli ići, jedini stranac u momčadi Hajduka, Čeh Jiri Jeslinek, odbio je putovati, piše 24sata.hr.

24sata

Foto: HRT

- Na ovakva gostovanja ranije smo putovali s dva zrakoplova, a tada nas je otišla šačica, mnogi su od straha odustali uoči puta na koji smo otišli vojnim transporterom, jer se drugačije nije moglo putovati - prisjetio se vođa puta Petar Lovrić.

Hajduk je u Beograd ispraćen na put bez nade. Iako su imali jako dobru momčad u kojoj su igrali Bilić, Jarni, Bokšić, Štimac, Vučević, Kozniku, Jeličić... Hajduk se borio za opstanak, a jedina nada za izlazak u Europu bilo im je osvajanje Kupa. I to protiv favorizirane Crvene zvezde, koju je čekalo finale Kupa Prvaka u Bariju, u jednoj finalnoj utakmici koja se igrala u neprijateljskoj atmosferi u Beogradu!?

- Zvezda je bila veliki favorit, za njih su tada igrali Prosinečki, Mihajlović, Savičević, Pančev... Jedini koji je vjerovao u pobjedu Hajduka bio je trener Josip Skoblar koji je širio optimizam među nama, bodrio nas, govorio kako smo kvalitetni i da ih možemo pobijediti jer će oni razmišljati samo o finalu Kupa prvaka. Meni je rekao: "Ako ti se ukaže prilika, gurni loptu kroz noge Prosinečkom" – prisjetio se Goran Vučević, koji je bio jedna od najboljih u redovima Hajduka.

24sata

Foto: HNK Hajduk

Igrači Hajduka su na Stadion JNA istrčali s crnim florom oko ruke, u spomen na 12 poginulih redarstvenika. No čelnici NSJ-a tražili su od njih da skinu flor jer su to smatrali provokacijom. No Hajduk je to odbio i to uz pojašnjenje kako flor nose u spomen na preminule članove obitelji igrača Hajduka, oca Darka Dražića i kćeri Milija Hadžiabdića.

Na utakmici je bilo dosta tenzija, grubosti, pogotovo na relaciji Siniša Mihajlović i Igor Štimac, a sve je eskaliralo grubim startovima i međusobnom šaketanju, pa su obojica isključeni u 70. minuti utakmice. Štimac je kapetanski stao u obranu svojih suigrača koje su suparnici grubim startovima na rubu ozljede pokušavali uplašiti.

- Kako da ostanem miran kad je Mihajlović stalno nešto prijetio i provocirao i išao đonom na moje suigrače – kazao je Štimac.

Na stadionu se skupilo jedva 7.000 gledatelja koji su zanijemili kada je Hajduk poveo golom Bokšića u 65. minuti. Protrčao je Bokšić poput brzog vlaka kroz obranu Zvezde, prihvatio lijepu asistenciju Grgice Kovača, othrvao se trojici njihovih igrača i zakucao loptu pod prečku.

- Sjećam se samo da sam primio loptu i da mi je ona malo pobjegla, pa sam je zbog toga "opalio" lijevom nogom. A kako mi je otišla malo preko noge, zabila se visoko pod prečku – kazao je junak susreta Alen Bokšić i dodao:

- Odigrao sam puno velikih utakmica i osvojio puno trofeja, među ostalima i Kup prvaka i Interkontinentalni kup, ali ništa mi to nije toliko važno kao taj trofej s Hajdukom, jedini koji sam osvojio u bijelom dresu.

24sata

Foto: Twitter

Malo je poznato da je na toj utakmici u Beogradu bio i legendarni Franz Beckenbauer, tada sportski direktor Olympique Marseillea s kojim je Zvezda igrala finale Kupa prvaka u Bariju. Beckenbauer je gledao Zvezdu, a vidio je sjajnu izvedbu Bokšića, koji je nekoliko mjeseci kasnije prešao u taj francuski klub.

- Utakmica sa Zvezdom i osvojeni Kup ne može se usporediti ni sa čim u mojoj karijeri nakon toga, možda jedino s reprezentativnom broncom iz Francuske, ali mi je ovaj Kup ipak draži zbog toga što je osvojen u posebnim uvjetima i ima posebno značenje – kazao je Slaven Bilić.

Utakmicu i sve što se događalo oko nje posebno je emotivno proživljavao Vukovarac Ante Miše.

- Nitko osim nas nije vjerovao da možemo osvojiti Kup, ali mi smo se snažno postavili od prve minute i uspjeli. To je prva i zadnja utakmica na kojoj sam plakao.

Pobjednički pehar iz ruku Vasila Tupurkovskog primio je i visoko u zrak podigao kapetan Igor Štimac, a momčadi je po povratku u Split priređen doček na stadionu. No zbog psihoze koja je vladala u to vrijeme i ratne opasnosti, slavlje je bilo skromno, ono 1000 navijača i najuže vodstvo kluba.

Nedugo potom, nogomet je pao u drugi plan, a agenti JNA došli su na Poljud i tražili od čelnika Hajduka da im daju  pehar Maršala Tita, kako su 17 kilograma težak pokal izrađen od srebra, svi nazivali. Željeli su ga vratiti u Beograd, no Hajduk je to naravno odbio, a za svaki slučaj pehar je pokojni ekonom Juko Strinić zakopao na tajnoj lokaciji. U trofejnu dvoranu Poljuda vraćen je tek 2008. godine i tamo stoji i danas, kao trajna uspomena na jednu veliku pobjedu, ne samo sportsku.

Beograd, 8. svibnja 1991. - Stadion JNA.
finalna utakmica Nogometnog kupa Jugoslavije.
Crvena zvezda – Hajduk 0-1 (0-0)

Gledatelja 7.000
Sudac: Adem Fazlagić iz Čapljine.
Strijelac: Alen Bokšić '65.
Crveni karton: Siniša Mihajlović i Igor Štimac '70.

Crvena zvezda: Stojanović, Radinović (Stošić), Marović, Jugović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević, Binić. Trener: Ljupko Petrović

Hajduk: Mihačić, Hadžiabdić, Kovač (Osibov), Štimac, Setinov, Bilić, Kozniku, Miše (Jeličić), Bokšić, Vučević, Jarni. Trener: Josip Skoblar.

Dnevnik.ba