Prošlo je sedam godina otkako je jedna žena ušla u policijsku stanicu u Ozarku, u američkoj saveznoj državiv Missouri i ispričala da je njen svekar zapravo britanski bjegunac, koji je godinama u bijegu pred britanskim pravosuđem. Bio je to kraj puta za Eddieja Mahera koji je, zajedno sa suprugom i djecom, čitavih devetnaest godina uspješno izbjegavao policijsku potjeru.
Kako je počelo...
Maher je bio vozač Securicora, tamošnje tvrtke za zaštitu imovine i jedan dan je pobjegao iz poslovnice banke Lloyds u kombiju s nekih 1,2 milijuna funti i nestao bez traga. Britanska policija slijedila je tragove od Cipra do Kariba, ali nisu pronašli Mahera niti ukradeni novac i to unatoč činjenici da su nudili 100.000 funti nagrade za bilo kakve informacije.
"Možeš uspješno živjeti bez ostavljanja tragova, ako nisi previše glup. Većinu ljudi hvataju zato što postanu smiješno ekstravagantni", ispričao je Eddie, sada 63-godišnjak.
On je pobjegao u Sjedinjene Američke Države zbog jednostavnih razloga: svi govore istim jezikom kao i on i u toj masi se po ničemu ne ističe.
"U to doba, prije terorističkih napada 11. rujna na New York, bilo je puno lakše putovati, nije bilo strogih provjera putnika kao danas", priča Eddie.
On sada otvoreno priča o svom bijegu iz Velike Britanije i kaže da je normalno otputovao s Heathrowa noseći 125.000 funti gotovine u običnom kovčegu, čime potvrđuje svoju prethodnu izjavu o jednostavnom prelasku svih kontrola na aerodromima prije 2001. godine. U nekim kasnijim izjavama izvlačio se govoreći da su ga natjerali na pljačku banke, ali policija nikad nije prihvatila takve izgovore, piše BBC..
Tadašnju djevojku, Debbie Brett, poslao je nekoliko tjedana ranije na odmor u Boston, a ona je povela i njihovog sina Leeja. Objasnio joj što se dogodilo tek kad su se sreli u zračnoj luci u Dallasu.
"Nije bila pretjerano oduševljena, ali bili smo par, bili smo najbolji prijatelji. Uostalom, uvjerio sam je da će nakon nekog vremena moći kontaktirati obitelj", kaže Eddie.
Bila je to obična laž jer nisu smjeli kontaktirati nikoga u Velikoj Britaniji, jer policija je na oku držala njihove obitelji i bliži krug prijatelja za slučaj da se nekome od njih jave. Eddie je zbog toga tijekom 19 godina bijega samo jedan jedini put zvao kući i to godinu dana nakon što su pobjegli kada je nazvao svoju tada teško bolesnu majku.
"Bilo nam je naravno jako teško što smo se morali odvojiti od naših obitelji, a posebno je to bilo teško za Debbie. Povremeno sam imao osjećaj krivnje radi svega, ali odlučio sam da će nam svima biti bolje u Americi", uvjeren je on.
Gotovo odmah su pronašli dom u zabiti Colorada gdje ih nitko nije ništa pitao, a tad su i imali brdo novca pa su gotovinom kupili lijepu kuću na osami. Predstavljali su se kao Stephen i Sarah King, a Eddie je govorio da je u Velikoj Britaniji prodavao fotokopirne uređaje pa sad razmišlja što će sa svojim životom.
"Nikad nije bilo lako lagati. Mrzio sam što svaki dan lažemo, ali nismo imali drugog izbora", priča on i dodaje kako su unaprijed imali spremne odgovore za bilo kakvo pitanje o njihovoj obitelji u Velikoj Britaniji.
Debbie i Eddie su se vjenčali u Las Vegasu 1994. godine i dobili još jedan papir koji im je pomogao da održe svoje lažne identitete - vjenčani list na kojem su pisala njihova lažna imena. Oboje su se savršeno uklopili u život u Americi - radili su razne poslove, stekli dobar krug prijatelja, a Eddie je čak ponovno polagao vozački samo zato da bi dobio novu vozačku s novim imenom na njoj.
Svog sina Leeja su upisali u matične knjige, čak je dobio i svoj socijalni broj, ali nije za njega mogao dobiti američku putovnicu jer mu je trebao originalni rodni list, koji bi otkrio njihovu povijest.
Kako je mali Lee odrastao, tako je imao sve više problema. Isprva su se mogli provlačiti lažiranim rodnim listom, ali ni Maher ni njegova supruga nisu mogli raditi zato što nisu imali zelene karte. Eddie je tako počeo kockati u Las Vegasu da zaradi nešto novca. Pribjegao je i drugim metodama, pa se u jednoj fazi predstavljao vlastima imenom svoga brata.
"Pokušavao sam raditi poslove gdje me nisu tražili dokumente, al i to je bilo teško naći. Sjetio sam se da je moj brat Michael oženio Amerikanku i da je svojevremeno imao zelenu kartu. Pisao sam vlastima, predstavio se kao Michael i rekao da sam izgubio svoju zelenu kartu i molio da mi izdaju novu", kaže on.
Na njegovu sreću se nitko nije previše uzbudio zbog gubitka zelene karte, dobio je novu na bratovo ime i napokon je uspio dobiti pravo na legalno zaposlenje u SAD-u.
Godinama je radio za Nielsen i 2008. godine odlučio se trajno naseliti u Ozarku, pa je tako njihov život išao svojim normalnim tijekom.
Lee je već odrastao, ali je postao problematičan dečko. Oženio je Jessicu Butler, ali njihov je brak bio turbulentan i stalno su se prepirali oko nečega. Jednom prilikom je Lee, mrtav pijan, rekao da je njegov otac bjegunac, a Jessica je otkrila i stare vijesti o Eddiejevu bijegu s novcem i raspisanom nagradom za bilo kakvu informaciju o njemu.
Tako je 6. veljače 2012. godine ušla u policijsku stanicu i rekla da zna gdje se krije Brzi Eddie Maher. Nekoliko mjeseci kasnije je izručen u Veliku Britaniju gdje je osuđen na pet godina zatvora zbog pljačke, ali je izišao već u siječnju 2015. godine.
"Ne žalim zbog života u Americi. Dobio sam drugog sina tamo i to je bio moj život. Navikli smo se na njega", priča on, a iako bi se volio vratiti u Ameriku to nije moguće, jer mu je zbog služenja zatvora u SAD trajno zabranjen ulaz.
Dnevnik.ba