Plan je zapravo bio jednostavan. Za nekoliko funti osnovali su tvrtku u Londonu i dali joj ime Britannica Finance Ltd. Efektno ime zatim su napisali na mjedenoj ploči, koju su, pak, zakucali na vrata neke straćare u predgrađu engleske prijestolnice. To su uslikali, a zatim, početkom 90-ih, objavili u hrvatskim dnevnim novinama. Oglas je imao sljedeći naslov: "Nudimo milijunske kredite".
Poduzetnici iz Hrvatske su se pomamili, tražili svote u milijunima tadašnjih maraka, a oni su ih sa smiješkom prihvaćali. Predstavljao im se kao John Smith. Uvjet za dobivanje kredita bila je sitna provizija na račun tvrtke. Od jedan do dva posto na traženi kredit od milijun maraka. Poduzetnici su uplaćivali, a on bi - nestao. Nakon pauze, ponovno bi se javio, ali ne više kao John Smith. U jednom trenutku bio bi Frenkie, u drugom Heister.
Upravo tako je Franjo Uzelac, danas 74-godišnji prevarant, koji je 90-ih punio stupce crne kronike, desetljećima operirao kod lakovjernih građana, okretao milijune, lažno se predstavljao, osnivao sumnjive tvrtke s kapitalom od jedva nekoliko funti, izbjegavao suđenja, i sve do danas ostao nedostupan hrvatskoj policiji. I kako to obično biva, za sve te pronevjere i prevare za koje ga se teretilo, ovih je dana nastupila zastara. Naime, on više nije lice s tjeralice hrvatskog MUP-a, nakon što mu je po službenoj dužnosti sudac izvršenja zagrebačkog Županijskog suda zbog nastupa zastare ukinuo presudu zagrebačkog Općinskog suda iz 2015. godine i zagrebačkog Županijskog suda iz 2016. godine.
Franjo Uzelac jedinstveni je financijski varalica, koji je po Hrvatskoj prema istom "modusu operandi" operirao već više od 30 godina, i manje-više uspješno je nalazio žrtve, predstavljao se pod tuđim imenima. Kako je nalazio naivne žrtve, na svoje je račune prebacivao njihov novac i pravio ih budalama na razini kakva dobro režirana krimića, čiji je Uzelac glavni lik, i koji je opet zametnuo trag, te je nepoznat policiji i sudu. Tako stoji i u odluci suca Petra Šakića, kojim mu je ukinuta zatvorska kazna zbog nastupa zastare, piše Jutarnji.hr.
Samo jednom je glavni lik priče dolijao policiji, i to u Španjolskoj prije oko dva desetljeća. Tada je doživio tešku prometnu nesreću i jedva ostao živ, a španjolska policija utvrdila je da u bolnici leži pacijent koji je na tjeralici Interpola. Kad se oporavio, iz madridske zračne luke Barajas izručen je hrvatskim policajcima, čemu je svjedočio autor teksta Jutarnjeg. Prije nego što će mu se ime pojaviti na stranicama "crne kronike" početkom 90-ih, Franjo Uzelac, alias John Smith, i njegov partner Arthur Ashley, što je također bilo lažno ime dvojca koji su u okolici Londona za svega nekoliko funti osnovali tvrtku "Britannica Finance Ltd" u nekoj straćari na kojoj su zakucali mjedenu ploču, punili su oglasne stranice jedne dnevne novine. Obećavali su milijunske kredite, a hrvatski poduzetnici željni svježeg kapitala bili su laka meta. Na višemilijunski iznos Arthur Ashley i John Smith tražili su samo 1 do 2 posto provizije.
Unajmili su dvoranu u jednom zagrebačkom hotelu, i tu primali potencijalne klijente i Hrvate željne svježeg stranog novca. Čekali su ih formulari na hrvatskom, a dva Engleza govorili su hrvatski bez ikakva naglaska. Razgovarajući kasnije sa žrtvama njihovih prijevara novinar ih je pitao: Pa zar niste posumnjali da ta dvojica stranaca tako savršeno govore hrvatski?
- Da, malo nam je bilo čudno, ali nismo na to obraćali pažnju - odgovarali bi. Slijegali su ramenima, i nisu to znali objasniti. Poduzetnici bi uplaćivali, ali kredit nikad nisu dobili. Kad su shvatili da su prevareni, sve su odlučili prijaviti policiji, ali bilo je kasno.
Franjo Uzelac i njegov partner odmaglili su s novcem, nestali su. Ni MUP im tada nije mogao ući u trag. Došlo se jedino do otkrića da je novac koji je bio uplaćen za proviziju za dobivanje kredita, zapravo bio uplaćivan na osobne račune Franje Uzelca i njegova partnera kod ABN AMRO banke u Nizozemskoj. I kako su stizale uplate, tako su oni podizali novac. I kad se činilo da će živjeti bezbrižno od na prijevaru stečene imovine, dogodila mu se nesreća u Španjolskoj i završio je u zatvoru u Remetincu. Franjo Uzelac nije dugo robijao. Ponovno je prema istom "modusu operandi" pokrenuo novi "financijski inženjering".
Uzelac je 2014. godine u Bristolu u Velikoj Britaniji osnovao kompaniju "VICTORIA GLOBAL LTD.", koja je imala imovine u vrijednosti jedne funte, odnosno nešto više od dvije marke. Navodilo se da je direktor postao u veljači 2011. godine, a kao alternativna adresa tvrtke navedena je Marakovićeva ulica u Zagrebu. Opet je on organizator prijevare najmanje 15-ak poduzetnika i tako je "ubrao" najmanje 250 tisuća maraka. Uzelca i njegovu ekipu teretilo se da su se od 2009. do kraja 2012. godine predstavljali kao zaposlenici austrijske tvrtke "Kubik consulting" koja se bavila posredovanjem pri ishođenju kredita između inozemnih kreditora i ulagača u projekte u Hrvatskoj. Iako ta tvrtka nikad nije postojala, Uzelac i ekipa kontaktirali su veći broj osoba iz Hrvatske kojima je bio potreban kredit, te su im lažno prikazivali da će im omogućiti realizacije kredita u inozemnim fondovima, i to u iznosima od pola milijuna pa do čak 10 milijuna eura.
Nakon što bi "žrtve" pribavile papire o nekretninama u svojem vlasništvu, a što je navodno bio uvjet za dobivanje kredita, tražili su od njih da im na njihove račune uplaćuju od pet do 10 tisuća eura za navodne troškove obrade kredita, ovjere dokumenata i slično. Poduzetnicima su lažno prikazivali da je Uzelac kontaktirao te inozemne fondove i osigurao dobivanje kredita te kako će novac biti isplaćen u roku od najviše dva mjeseca.
Kada bi žrtve platile tražene iznose akontacije, Frenki je svojim suradnicima dostavljao obrasce ugovora o zajmu inozemnog fonda "Japan Trusste Ltd." sa sjedištem u Tokiju, koje su oni popunjavali, printali u boji, ovjeravali kod javnog bilježnika i davali oštećenima na potpis. Budući da je tijekom 2011. godine istekao rok u kojem su oštećeni trebali dobiti kredite, a da bi ih i dalje držali u zabludi, Uzelac i ekipa lažno su im govorili da se investitor promijenio te kako će zajmovi biti isplaćeni iz fonda "Sedlabanki Islands" iz Reykjavika. Za tu su promjenu opet isto postupili, lažirajući dokumentaciju, a Uzelac i ostali od žrtava su tražili da im uplaćuju novac za putne troškove za odlaske na sastanke s investitorima, i slično. Tako su došli do najmanje 250 tisuća maraka. Među ostalima, oštetili su I. B. za 18 tisuća maraka, a obećavali su mu da će dobiti milijun eura kredita.
Nadalje, jedan bračni par iz Umaga su, obećavajući im kredit od milijun i 150 tisuća eura, prevarili za 17 tisuća maraka. Njihovu sugrađanku I. V. "olakšali" su za više od 15 tisuća maraka . Na njihove su priče nasjeli i mnogi drugi, pa tako i B. L. i T. Š. iz Šibenika, kojima je jedna od žena iz Uzelčeve organizacije obećala sređivanje kredita od 3,6 milijuna eura. Njih su dvojica ostala bez 12 tisuća maraka. Ona je u Šibeniku u zabludu dovela i S. T., obećavajući mu kredit od čak 5,6 milijuna eura, no naposljetku je Šibenčanin ostao bez 20-ak tisuća maraka . Na njihove priče nasjeo je i I. Ž. iz Šibenika, koji je trebao gotovo 13 milijuna eura kredita, a naposljetku je prevaren za najmanje 37 tisuća maraka, koliko je platio na ime dokumentacije. U Kaštel Sućurcu prevarili su S. M., obećavajući mu 2,3 milijuna eura kredita i uzevši mu potom na prijevaru najmanje 13 tisuća maraka. U Kaštel Štafiliću su T. K., obećali sređivanje devet milijuna eura kredita, te ga olakšali za 20 tisuća maraka. I na kraju, Splićaninu I. V., obećali su riješiti kredit od 2,8 milijuna eura, a on je za to uplatio oko 1 tisuća maraka, bez kojih je, naravno, ostao. Obećane eure nikada nije dobio.
Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2015. godine bio j osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, a postala je pravomoćna krajem siječnja 2016. godine. Presuda je postala izvršna iste godine te je na temelju naloga za izvršenje kazne zatvora pokrenut postupak izvršavanja kazne zatvora, a s obzirom na to da je "Frenkie" bio nedostupan, početkom svibnja iste godine izdana je tjeralica, a dvadesetak dana poslije Europski uhidbeni nalog. No, ništa nije urodilo plodom, za Uzelca službeno nitko nije čuo, niti zna gdje je sve ove godine, pa je njegova osmomjesečna kazna otišla u zastaru.
Prema Kaznenom zakonu, izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine ne može se izvršiti zbog zastare kada protekne šest godina od pravomoćnosti presude. Presuda kojom je Uzelac osuđen na 8 mjeseci postala je pravomoćna 26. siječnja 2016., tako da je zastara nastupila 26. siječnja 2022. godine, pa sucu izvršenja nije preostalo ništa drugo nego da obustavi postupak izvršenja kazne zatvora.
Jedan od onih koji se pomirio s gubitkom nekoliko tisuća eura i time da Franjo Uzelac nikad neće završiti iza rešetaka je i Zadranin S. B., jedna od Uzelčevih žrtava: - Uzelac je vjerojatno u Bosni i Hercegovini. Ja sam jedan od onih koji je nasjeo i ostao bez oko šest tisuća eura. Što je najgore, ja sam njemu doveo još jednog čovjeka koji je trebao kredit kako bi njime financirao plovila za čarter, i njemu je uzeo 10.000 eura. Kad smo dolazili u njegov ured na Langov trg na razgovore, tamo je bilo pet-šest ženskih, koje su nešto radile za kompjutorima, a kad smo kasnije došli i tražili ga, nikog više nije bilo. Ured je bio otvoren, samo su ostali registratori - rekao je S. B., jedna u nizu Uzelčevih žrtava, kojih je on u više od tri desetljeća nanizao na desetke po svom uvijek istom obrascu prijevara, koje se mogu svesti pod zajednički nazivnik "laka lova".
Dnevnik.ba