Kad su je pokušali uhititi i smjestiti joj aferu da je uzela mito od pacijenta, vodila je neustrašivu bitku na sudu i dokazala da nije kriva.
Nakon deset godina pakla, vratila se na VMA uzdignute glave i čistog obraza, odlučna u namjeri da nastavi započetu borbu.
Mirjanin sin Filip pronađen je mrtav 13. veljače 2002. godine na Karaburmi, dva dana nakon nestanka, s rupom od metka na čelu. U šikari koja ga je okruživala bio je utaban krug, a pronađeni su i sotonistički znakovi - križ okrenut naopako, svijeće s fitiljima nadolje i kruh ukopan u zemlju.
U potresnoj ispovijesti za „Alo!“, liječnica je rekla da je sve izdržala samo kako bi dokazala da je njezin sin bio žrtva sotonističke sekte.
Uhićena je dva dana od podnošenja zahtjeva za obnavljanje istrage i dostavljanja dokaza da ih je bliska rođakinja izdala zbog imovine i da je dječak imao zadatak ubiti cijelu obitelj. Unajmila je privatne detektive, koji su utvrdili da je njezin sin izvršio samoubojstvo po nagovoru sekte, jer je u jednom trenutku rekao da će sve reći majci.
- Kad su me odveli u pritvor, mlađi sin je imao 11 godina. Prva pomisao mi je bila da će ostati sam, prepušten ulici, i da mi mogu svašta podmetnuti. Nije lako biti majka u nevolji… Da sam htjela da me nema, otišla bih s Filipom u grob. O Filipu se pisalo da je bio ponavljač i narko-diler, a bio je odličan učenik i talentiran košarkaš. Poslije treće godine gimnazije trebao je ići kod ujaka u Kanadu i tamo nastaviti školovanje. Htjela sam ga očistiti od svih neistina. To sam mu dugovala i to je bio motiv mog življenja… U pomoć su mi pritekli kći, roditelji i malobrojni prijatelji. Moja je kći napustila rad u Grčkoj, a otac, koji je bio ortoped, vratio se iz Kanade. Kad odem u mirovinu, otvorit ću savjetovalište i pomagat ću mladima da izbjegnu zavjere sekti - kroz plač priča doktorica Mirjana Tomović i prepričava kako je otkrila da joj je sekta ubila dijete.
- Rođakinja se poslije Filipove smrti izlanula u našoj kući, govoreći: „On je trebalo biti samo ranjen.“ Kuma mi je to prenijela, jer sam bila u nesvijesti poslije vesti da je nađeno Filipovo tijelo. Angažirala sam privatne detektive, koji su utvrdili da nas je vrbovala zbog rodbinske imovine. Sad bježi od mene čim me vidi i spušta rolete! Dala je otkaz 1997. uz izgovor „da je šef nervira“. Vrbuje za sektu i prima plaću od njih, a sad je i sina uključila u to. Mog muža je uvukla u sektu, a on je kasnije potpao pod utjecaj jednog gurua sa Fruške gore, tobožnjeg duhovnog iscjelitelja, koji ga je odvojio od obitelji, posebno od djece - navodi liječnica i otkriva da su je za vrijeme sudskog procesa pokušavali otjerati s VMA.
- Suspendirana sam za vrijeme režima Demokratske stranke, dok je doktor Miodrag Jevtić bio načelnik VMA. Poslije 338 dana u pritvoru, vratili su me na posao, ali su me nakon 14 mjeseci ponovo suspendirali „na neodređeno vrijeme“, dok traje proces, navodeći „da sam štetna za rad VMA“. Moji kolege, vojna lica, poslije sudskih postupka odmah su vraćeni na posao, pa se pitam je li u mom slučaju riječ o rodnoj neravnopravnosti ili diskriminaciji zbog vojnih činova i jesam li kao civilni liječnik svrstana u stručnjake drugog reda? Zahvaljujući promjeni rukovodstva na VMA, sadašnji načelnik, pukovnik Miroslav Vukosavljević, ispravno se postavio, pa sam vraćena na staro radno mjesto - ispričala je Mirjana Tomović za portal Politika Ekspres.
Poslije desetogodišnje golgote koju sam preživjela, kolale su priče da sam dobila pet godina robije i da trebam u „Zabelu“, ali mi je osjećaj moralne i stručne čistoće, kao i snaga ličnosti, pomogao da to prevaziđem. Komisija je vještačila moju otpusnu listu i izjasnila se da dijagnoza zbog koje su mi sudili nije bila izmišljena.
Čovjek je imao ozljede glave zbog pada s motocikla i bolovao je od epilepsije. Doktorica ističe da će zbog neosnovanog boravka u pritvoru dobiti novčanu odštetu.
Poznati beogradski odvjetnik Nikola Nikolić, koji je 10 godina branio liječnicu, kaže da joj je učinjena izuzetno velika nepravda pokretanjem kaznenog postupka.
- Iza toga su stajali interesi pojedinih lobija da se ona kao građansko lice na službi u Vojsci Srbije ukloni kao predavač. Izdržala je štošta za 10 godina, što nikad neće imati pravi novčani ekvivalent. Njezini su kolege svjedočili na sudu da je ona najveći stručnjak za epilepsiju kod nas, i protiv njezinog mišljenja nisu imali nijedan kontraargument - kaže Nikolić i otkriva da je tijekom sudskog postupka bilo jakih pritisaka.
- Predlagali smo da se napravi komisija koja bi provjerila liječnički izvještaj zbog kojeg su joj sudili, ali je Specijalni sud to odbio. Dobili smo vještačenje tek poslije šest godina, a profesori su potvrdili da je njezina dijagnoza točna. Nakon toga je tužiteljstvo čak četiri puta povlačilo predmet na razmatranje, ali nije htjelo odustati, nego se čekalo i čekalo! Ona je pravi borac, a kao psihijatar i neurolog nijednog trenutka nije sumnjala da će istina izaći na vidjelo i da će se vratiti na svoje radno mjesto, što se na kraju i dogodilo - ističe odvjetnik Nikolić.
Dnevnik.ba